Antica Žuljević rođena je 24. lipnja 1924 godine, na blagdan svetog Ivana Krstitelja. Pripadnica reda Sestara milosrdnica doživjela je sto godina bistrog uma i tek nešto slabijeg sluha. Štap iz Međugorja joj pomaže da održava dnevni ritam s 20-ak sestara u kući koja se nalazi u Ulici Sv. Vinka Paulskog. Kad su sestre milosrdnice uselile u tu kuću, bila je jedina brojka prijepora između slavljenice nevjerojatne memorije i predstojnice, sestre Vilme Šurjak. Ali je nesporno kako je sestra Antica sudjelovala u pronalasku lokacije i gradnji te kuće koja je njezin dom.
– U Zadru sam 70 godina i volim ga. Tu želim umrijet i tu ću biti pokopana, govori stogodišnjakinja s kojom je bilo neizmjerno zadovoljstvo razgovarati. Ona je vrelo tolikih podataka prošlosti, slikovita je u svom izričaju, vrlo jasna i koncizna u razgovoru. Dok priča oslobođena je onih okova starosti. – Nemam se na što požaliti, osim da sam dobro izmučena, ali šta ću – nije mi nitko kriv, kazat će u razgovoru o stoljetnom življenju.
Sestra Antica pripadnica je prve generacije medicinskih sestara koja je tu školu završila u Zadru, a potom i višu medicinsku, što bi danas bio studij sestrinstva. – Bila sam 32 godine glavna sestra na Očnom odjelu, iznenadila nas je stogodišnjakinja s očima punim života. Sestra Antica bila je iskreno radosna kada smo joj otkrili da nam je šef sin njezinog šefa. Bio je to dr. Bogomir Smrkinić, za kojeg je vežu najljepše uspomene, kao i za rad na tom odjelu. – Lijepo smo surađivali i slagali se na odjelu, ističe sestra Antica, koja godinama ne izlazi iz Kuće, kako nazivaju svoj samostan. Radila je i s dr. Dušanom Pupićem Bakračem (otac vijećnika MPB, opa), od kojeg i dalje dobiva pozdrave. – Mi smo oboje iz Otoka kod Sinja, doznajemo od sestre Antice.
Pitali smo je li joj bilo teško starjeti. – Nisam imala kada – jedini cilj mi je bio zatvoriti oči mojoj materi, rekla nam je sestra Antica.
Ispričala je anegdotu o tome kako se rodila “kao ništa” jer je tako njezinom ocu, kad se vratio iz lova, bilo rečeno kad mu se rodila kao treća kći. Otac je prihvatio zdravu djevojčicu, ali je umro kad je Antica imala šest mjeseci. Najstarija sestra je umrla u 103. godini. Nije joj bilo lako u životu, ali ono što je na nju najviše ostavilo traga je Drugi svjetski rat. Kao bolničarka radila je u Banjoj Luci. – Draga mi je Banja Luka, ali što se tiče posla, Bože sačuvaj, bilo je gore nego za vrijeme rata.
Ona i sestra Vilma bile su ispitanice za doktorski rad o sestrama milosrdnicama – koje su uglavnom bile medicinsko osoblje.
I sestra Vilma je ušla u povijest – ona je 41 godinu radila u laboratoriju zadarske bolnice. Lani u travnju otišla je u mirovinu i za sada je posljednja, što ne znači i zadnja sestra milosrdnica koja je radila u zadarskom zdravstvu što je glavno obilježje tog reda. – Sestre su radile u zadarskoj bolnici do 1923. godine. Onda su dovedene talijanske redovnice, a mi Hrvatice smo bile otpuštene iako su sestre dobro radile i bile priznate i hvaljene, navodi sestra Vilma. Sestre su prije 150 godina došle u Zadar, u bolnicu koja je tada bila na ulazu u Poluotok. – U rujnu slavimo 150 godina, najavila je sestra Vilma koja je i predstojnica zadarskog samostana.
U nedjelju su sestre priredile proslavu 100-godišnjakinji – sestri Antici.
U Zadar su zbog nje došli provincijalna glavarica s. M. Andrijana Mirčeta i sestre iz Splita, sestre iz Zadra, braća franjevci iz župe Sv. Ivana i iz župe Srca Isusova, susjedi i prijatelji. Osobitu radost pridonijeli su svojim dolaskom rođaci i rodbina iz rodnog Otoka. Svatko je želio fotografiju sa sestrom Anticom za uspomenu, a ona je svakom uzvaniku pokazivala posebnu pažnju, za svakoga se zanimala, sa svima razgovarala, napisala je sestra Vilma predstojnica Samostana sestara milosrdnica s. Vinka Paulskog.
Bit će to objavljeno i u vjerskim novinama koje redovno čita sestra Antica i to bez naočala – jedna mrena joj je skinuta u Splitu, druga u na zadarskom očnom odjelu gdje je provela radni vijek.
Obično se stogodišnjaci pitaju za formulu dugog života. Sestra Antica dobro spava i to je najvažnije. Posljednji put je zbog srčane aritmije bila u bolnici prije 15 godina. Ispričala nam je kako ju je slučajnost poznanstva sa sestrom Barice iz Banja Luke povezala sa Zadrom.
– Došla ju je posjetiti tijekom godišnjeg odmora brodom iz Rijeke. Do tada je radila na Sušaku, a sestra Barica ju je preporučila zadarskoj bolnici koja je imala potrebu za medicinskim sestrama tada kao i danas.