Najnovija istraživanja pokazuju da se čak 45% slučajeva demencije može spriječiti – ili barem da se njezin početak može odgoditi. Zaključak je to najnovijeg izvješća objavljenog 31. srpnja 2024. g. Povjerenstva za demenciju uglednog medicinskog magazina Lancet koje okuplja vodeće stručnjake iz cijelog svijeta. O tome kao i nedavno odobrenom novom lijeku za liječenje demencije smo razgovarali s Ivanom Miletićem, doktorom medicine i specijalistom neurologije iz Pupillam poliklinike iz Zadra.
Koje su to novosti u sprječavanju demencije?
Radi se tome da je nakon opsežnog znanstvenog istraživanja, dokazano što i u kolikoj mjeri može spriječiti nastanak demencije. To je objavljeno u izvješću Povjerenstva za demenciju magazina Lancet. Ono nabraja ukupno 14 čimbenika rizika koji se mogu promijeniti. U odnosu na izvještaj o demenciji istog povjerenstva iz 2020. g. dodana su još tri čimbenika: visoki LDL kolesterol, socijalna izolacija i gubitak vida (koji se ne korigira).
Znači li to da se ipak može utjecati na pojavu demencije?
Najbolji načini kako smanjiti šansu za dobiti demenciju su neizvodljivi. Npr.: „nemoj stariti“, „ne budi žensko“, „pažljivo biraj roditelje“. Jer starost je i dalje daleko najveći čimbenik rizika, žene su izloženije puno većem riziku od muškaraca a neka genetska nasljeđa čine demenciju vjerojatnijom ili čak gotovo neizbježnom. Takvi nepromjenjivi čimbenici (starost, spol i genetika) čine 55% od svih čimbenika rizika. Ali, sada se po prvi put s velikom sigurnošću može reći u kojoj mjeri utječu ostali tzv. promjenjivi čimbenici rizika, koji čine 45 % od svih čimbenika.
Zašto je to značajno otkriće?
Većina slučajeva demencije i dalje ostaje neizlječiva a broj oboljelih neumoljivo raste kako čovječanstvo stari. I stoga ova vijest spada u rijetke razloge za optimizam u vezi sprječavanja i odgađanja početka bolesti.
O kojim se to čimbenicima radi?
Od ukupno 14 čimbenika rizika, samo na jedan se ne može utjecati u vlastitom životu, a to je nivo obrazovanja u djetinjstvu i ranoj mladosti. Jer općenito, što je viša razina obrazovanja to je manji rizik od demencije. No, zato se na svih ostalih 13 čimbenika rizika može djelovati. To su u srednjim godinama: gubitak sluha, visoki LDL kolesterol, depresija, ozljeda mozga, tjelesna neaktivnost, dijabetes, pušenje, hipertenzija, pretilost, neumjereno konzumiranje alkohola te u kasnijim godinama života: socijalna izolacija, zagađenje zraka i gubitak vida (bez korekcije).
Koji od promjenjivih čimbenika najviše povećavaju rizik za demenciju?
Gubitak sluha najveći od svih čimbenika rizika. Osobe s oštećenjem sluha imaju dvostruko veću vjerojatnost da će razviti demenciju od ostalih i stoga uporaba slušnih pomagala vjerojatno najviše pomaže u smanjenju njene učestalosti kod takvih pacijenata. Gubitak i sluha i vida značajno pogoršavaju kvalitetu društvenog života ljudi i čine ih usamljenijima. Zato su društvena izolacija, i često s njom povezana depresija, toliko značajni čimbenici rizika. Osim gubitka sluha vrlo značajan čimbenik je povišeni LDL kolesterol, poznat kao „štetni“ kolesterol. To jedan od najvažnijih i najčešćih uzroka u nastanku ateroskleroze tj. moždanog udara i srčanog infarkta. Sada znamo da je povišeni LDL kolesterol izrazito velik čimbenik rizika i za demenciju, neovisno je li to direktno ili indirektno (zbog utjecaja na aterosklerozu i stanje na krvnim žilama u mozgu).
Znači li to da netko tko dobije npr. dijabetes ili hipertenziju automatski ima veću šansu dobiti i demenciju?
Ne, to znači da ako netko dobije bolest ili stanje koje povećava rizik za demenciju, mora što ranije učiniti sve što je potrebno da se bolest regulira, što uključuje liječenje i promjenu načina života. Samo neliječeni dijabetes, hipertenzija, povišeni LDL kolesterol ili depresija su čimbenici rizika.
Jesu li poznati i drugi čimbenici rizika za demenciju a koji nisu navedeni u ovom izvješću Lanceta?
Uz tih 14 promjenjivih čimbenika, dokazana je i korist dijete tj. prehrane koju je povjerenstvo Lanceta citiralo iz jedne druge studije kao: “Jesti najmanje tri porcije tjedno voće, povrće i ribe; rijetko piti zaslađena pića; rijetko jesti “procesirano“ meso poput kobasica, salame ili brze hrane.” Također je od ranije poznata važnost cjeloživotnog vježbanja mozga. Npr. uvijek je korisno učiti svirati glazbeni instrument ili strani jezik, ili rješavati križaljke i sudoku i sl. Neka istraživanja sugeriraju da poremećaji spavanja u srednjim godinama mogu pridonijeti većem riziku od demencije u kasnijem životu. Ali, postoje i studije koje sugeriraju da su neke vrste nesanice povezane sa smanjenim rizikom od razvoja demencije. Puno je još neodgovorenih pitanja.
I zagađeni zrak direktno utječe na demenciju?
Onečišćenje zraka još je jedan čimbenik rizika a opasnost dolazi od finih čestica poznatih kao PM2.5 (definiranih kao čestica promjera manje od 2,5 milijuntog dijela metra) koje, ako se udahnu, mogu povećati rizik od moždanog udara, srčanih bolesti, raka pluća i bolesti dišnog sustava. Neke od tih bolesti su same po sebi čimbenici rizika za demenciju. Ali moguće je i da takve čestice ulaze u krvotok i utječu na stijenke krvnih žila, čineći ih manje učinkovitima u čišćenju mozga od otpada.
Prije 10-ak dana je objavljena i vijest da je odobren navodno čudesni lijek za demenciju. O čemu se radi?
Na žalost, trenutno ne postoji učinkoviti lijek za demenciju. U SAD-u je FDA 2012. g. odobrila lijek pod nazivom aducanumab za liječenje demencije tipa Alzheimer u ranom stadiju. On djeluje tako što smanjuje količinu amiloidnih naslaga (plakova) u mozgu. U 2023.g. FDA je odobrila još jedan lijek iz iste skupine lekanemab. O njemu su mediji nedavno izvještavali povodom toga što je nedavno (22.8.2024.g.) odobren i u Velikoj Britaniji od britanske regulatorne agencije za lijekove (MHRA). U EU još nije odobren. Kod nekih ljudi ovi lijekovi mogu pomoći u usporavanju napredovanja bolesti, iako ne mogu poništiti gubitak pamćenja koji se već dogodio. Iako se ovi rezultati smatraju revolucionarnim nakon godina neuspjelih ispitivanja, sva tri lijeka imaju samo male korisne učinke koji čak i ne moraju biti vidljivi pacijentu, a svi imaju nedostatke: skupi su, zahtijevaju intenzivno praćenje i imaju nuspojave.
Ima li nade za pacijente demencijom i za njihove obitelji?
Zahvaljujući sve boljim uvjetima života i medicini, čovjek živi sve duže a demencija je u pravilu bolest starijih što znači da se sve više susrećemo s njom. Bolest na sreću relativno sporo napreduje i to se mjeri u godinama i desetljećima. Obitelj podnosi najveći teret skrbi o takvom pacijentu no sve je više i zdravstvenih i institucija za socijalnu skrb koje pomažu tom procesu. Što se ranije uspostavi dijagnoza to su veće šanse za bolje rezultate pri liječenju i sporije napredovanje bolesti, a možda jednog dana i do izlječenja.
Ima li zdravstvo, a osobito javno zdravstvo, dovoljno resursa za ove rastuće probleme s demencijom?
Postoji mnogo dokaza koji pokazuju da se učestalost demencija u razvijenim zemljama smanjila i za 25% u posljednjih 20 godina. Takva brza i značajna promjena može biti samo rezultat intervencija u ovim promjenjivim čimbenicima rizika. Nitko ne sumnja da će broj oboljelih od demencije brzo rasti u sljedećim desetljećima kako čovječanstvo stari. To je razlog više da smanjenje rizika od demencije postane globalni prioritet ne samo pojedinca nego i svih zdravstvenih politika.
