Krist Anthony Novoselic rođen je u Comptonu u Kaliforniji. Prvo je dobio ime Cris, po ocu Krsti, no u jednom ga je trenutku promijenio, dobio novu putovnicu i tako krenuo na svjetsku turneju s Nirvanom. Ove godine slavi 60. rođendan, a tim povodom portal dnevno.hr podsjeća na njegov intervju koji je dao povjesničaru Johnu Hughesu. Otkrio je kako je njegovo obiteljsko stablo dokumentirano od trenutka kada je njegov otac u arhivi lokalne crkve pronašao podatak o njihovu pretku, Blažu Novoseliću, koji datira iz 1770. godine. U Zadru je pohađao gimnaziju 1980. godine, kada je dobio posebnu priliku učiti o hrvatskoj povijesti.
Otac Krsto je iz Velog Iža, a majka Marija (djevojački Mustać) porijeklom je iz Privlake. Njegov otac napustio je Jugoslaviju sredinom pedesetih. Bio je izučeni strojar te je završio u Italiji na industrijskoj pokretnoj traci, a bolji život odlučio je potražiti u Kölnu, gdje je osam godina radio kao strojar. Rođen je 1935. godine. “Godine 1949. Josip Broz Tito politički se odvojio od Staljina pa je nastupila neka nova vizija socijalističkog sustava. Pretpostavljam da to nije bila i vizija mog oca pa je krenuo na zapad”, komentirao je Krist.
Krsto se potom iz Njemačke seli u SAD, točnije u San Pedro u Kaliforniji. Ondje se ženi Kristovom majkom koja se također doselila 1964. godine, te se sele u Gardenu, također u Kaliforniji. Majka je tada radila kao frizerka, a otac kao dostavljač flaširane vode. Živio je u Los Angelesu, zatim u manjem gradu Aberdeenu (u SAD-u). Nije se snašao u manjoj sredini pa ga je obitelj odlučila poslati u Hrvatsku.
– To je bila sredina u kojoj nisam bio sretan i moji roditelji to su primijetili. I tada je jednom za obiteljskim stolom pala rečenica: ‘Ok, pošaljimo Chrisa u Hrvatsku da vidimo hoće li to djelovati na njega.’ Ni sam nisam znao, ali bilo je dosta disfunkcionalnih stvari u obitelji koje su dosta osobne prirode. Tako je jedna stvar povukla drugu i ja sam završio u Zadru.”
Imao je samo 15 godina, a iako je želio otići u Hrvatsku, “povratak” doma doživio je prilično emotivno. “Doputovali smo, bilo je ljeto i dobro sam se zabavljao. Osjećao sam cijelu tu situaciju kao nekakvu mentalnu eksploziju. Ujesen sam se morao upisati u školu, a nastavni program bio je mnogo zahtjevniji od američkog. Imali smo matematiku, marksizam, povijest i jedan predmet koji se zvao civilna obrana (ONO i DSZ). Nekoliko puta učitelj je u razred donio ogromnu strojnicu da nam pokaže kako se rastavlja u dijelove te ponovno sastavlja. Morao sam mnogo učiti i školovanje je bilo veoma zahtjevno. Činilo se da su standardi u hrvatskim školama bili mnogo veći od američkih kad je riječ o općem znanju.”
Živio je kod tete s očeve strane, a na pitanje kojim je jezikom komunicirao s rodbinom, istaknuo je kako je hrvatski njegov materinski jezik te da kao dijete u vrtiću nije savršeno govorio engleski. Smatra da i danas dobro govori hrvatski jezik, a vjeruje kako ima i blagi dalmatinski naglasak.
“Glazba me uvijek spašavala od neplaniranih situacija u životu”, komentirao je tada. Upravo se u Zadru zarazio punkom.
Nakon godinu dana, zbog obiteljskih problema o kojima nije htio javno govoriti, odlučio se vratiti obitelji. “Moja je obitelj bila u Aberdeenu pa sam joj se vratio. Nedostajali su mi i vjerojatno je to bilo mjesto kamo sam pripadao. Zato sam se vratio i otišao u Aberdeen High School. Školsku godinu koju sam završio u Zadru na kraju mi nisu priznali pa sam morao ponavljati razred.”
Na pitanje je li za vrijeme svog boravka u Hrvatskoj došao u kontakt s narodnom glazbom, dotaknuo se turbofolka. “Glazba je vrlo interesantna i raznolika na području cijele bivše države. Hrvatska narodna glazba prepuna je lijepih harmonija, ali može zazvučati i pomalo turobno. Prilično je vokalno orijentirana s mandolinama u pozadini. Imam i neke ploče s dalmatinskom glazbom. A kad kreneš prema zagrebačkom području, opet je više srednjoeuropskih i mađarskih zvukova. Zanimljive su mi i srpska i bosanska narodna glazba. Proputujete li tragom glazbe prema Bosni i Srbiji, dobit ćete onaj zvuk balkanske vruće krvi, tzv. turbofolk.” Potom je objasnio o kakvoj je glazbi riječi: “Dominira harmonika, tonovi koji dolaze do vas zvuče kao da slušate Jimmyja Hendrixa na harmonici. Stvarno ludo. Ako si slušao Gogol Bordello ili moje prijatelje iz Kultur Shocka iz Seattlea, možda bi tu mogao naći neke poveznice. Mislim da sam taj pojam ‘turbofolk’ prvi put vidio u New York Timesu. Bila je riječ o nekakvom srpskom pjevaču povezanom s nekakvim nacionalističkim pokretom koji je novinar New York Timesa u tekstu punom prezira opisao vulgarnim nazvavši ga turbofolkom. Moji prijatelji Gino i Mario, bosanski emigranti u Seattleu, donijeli su ovamo turbofolk. Imaju grupu koju su nazvali Kultur Shock, ali su u osnovi rock and roll.”
Ovaj glazbenik istaknuo je jednom prilikom kako je vrlo blizak hrvatskoj kulturnoj baštini, ali je ipak rođeni Amerikanac, kulturološki i politički ukorijenjen u američke ideale.
Nekoliko puta dolazio je u Hrvatsku. “Bio sam u Zadru i Zagrebu za vrijeme rata. Situacija je dosta oblikovala neke moje poglede na svijet o vladavini prava i stabilnosti. Pomislio sam – ma nije moguće da se to dogodi ovdje. Zadar sam posjetio i nakon rata, negdje oko 2000., uoči spomen-dana na sve poginule branitelje. Kada preletite pogledom sve godine rođenja na spomenicima, tužno je vidjeti da su to bili ljudi u ranim dvadesetima. A što ih je tjeralo da se bore? Borili su se za svoje domove i svoje obitelji protiv agresora”, komentirao je i dodao: “Ironična je činjenica da će se nakon raspada jedne zajedničke države Srbi i Hrvati opet naći ujedinjeni u drugoj – federaciji EU-a.”
Na pitanje smatra li da je takav razvoj događaja dobar za Hrvate odgovorio je: “Mislim da su ljudi koji su manipulirali njima upalili vatru nacionalizma zbog vlastite koristi. Morate se sjetiti toga da su Hrvati, Srbi i Bošnjaci živjeli zajedno dugi niz godina. Ja se barem tako sjećam. I imali ste pojedine Hrvate, kao i Srbe, koji su potpirivali nacionalističku histeriju. I to nisu učinili s najboljim namjerama.”
Danas Krist s drugom ženom živi u državi Washingtonu i bavi se politikom. Na predsjedničkim izborima 2008. godine podupirao je Baracka Obamu. No raskinuo je s američkim demokratima jer je, kako je rekao, uvidio da je riječ o strukturi koja se ne želi iz temelja reformirati. Potom je podržao Trumpov govor 2020. godine nakon burnog prosvjednog vikenda u SAD-u zbog kojeg je s obitelji bio prisiljen provesti noć u protuterorističkom podzemnom skloništu Bijele kuće u Washingtonu.
Na svom je Twitteru napisao kako je Trump “rasturio svojim govorom”, opisujući svoj doživljaj događaja u Americi. “Slažem se, predsjednik ne bi trebao slati vojsku, zakonski možda to i ne može, ali bio je jak i izravan u tom govoru. Gledam te prizore i razmišljam kako je polarizirana naša zemlja”, piše i zaključuje kako bi ljevičari koji navodno uzrokuju nemire bili sretni da se pojavi vojska pa da ih uzrokuju desničari. No onda je počeo dobivati poruke “Smells like shut the fuck up Krist Novoselic” pa je svoj Twitter nakratko zaključao.
Tijekom američkih izbora 2016. bio je pobornik libertarijanskog kandidata Garyja Johnsona i tada je rekao da neće glasati ni za Trumpa ni za Hillary Clinton.
Trideset godina nakon kraja Nirvane, ove godine najavio je kandidaturu za predsjednika SAD-a. Osnovao je i novi sastav – Bona Fide Band, kako bi prikupio potrebnih 1000 potpisa. Njegova kandidatura nije bila cilj sama po sebi, već si je na taj način htio osigurati službeno priznanje nove centrističke političke stranke u državi Washingtonu. 24. kolovoza 2024. prikupio je potrebne potpise i povukao se iz utrke. Stranka Cascade Party of Washington, navodi, predstavlja one koji su “umorni od polariziranih krajnosti koje dominiraju našom politikom”, a njezin program uključuje povećanje urbane gustoće, financiranje policijskih snaga, “tržišno vođenu tranziciju” na obnovljive izvore energije i druge mjere.
