NERADNA NEDJELJA – PREAPOKALITIČNI DOŽIVLJAJ
Iskreno, nije mi drago nedjeljom kupovati, ali što ću kada cijeli tjedan naporno radim i ne stignem. Žao mi je prodavačica, ali mi je žao i medicinskih sestara. U svakom slučaju, ono što sam doživio ove nedjelje graniči s preapokaliptičnim filmovima, kada narod mahnito trči u trgovine i prazni police u iščekivanju katastrofe, a i ja sam bio dovoljno glup da otiđem u dežurni centar.
Ma znam da ćete reći – što nisi ranije, ali nenadano mi je upalo spremati pizzu za 15-oro roditelja i djece pa sam po prvi put u životu vidio opustošene police, prepuno parkiralište, sve kase u pogonu… Naravno da nisam našao ni komadić sira, ni feticu šunke, a o šampinjonima da i ne govorim. Za brašno sam se otimao s nekom dobrodržećom bakicom misleći – bar je ona u penziji, mogla je i ranije kupiti. Nije bilo ni jednog jogurta, a ne samo da se rasprodao sav kruh, nego su nestali i tost i dvopek.
Kasijerku sam htio zagrliti i pustiti je da mi se isplače na ramenu jer se ta mlada žena te nedjelje prošetala zadnjim krugom pakla. „Sjela sam u podne, a u ovih osam sati sam predahnula samo deset minuta.“ Sve sam joj vjerovao i sve mi je bilo jasno osim nezgodne činjenice da neradna nedjelja ne važi za kafiće, restorane, a pogotovo ne za kladionice i kockarnice, jer je to posao koji se zaista može mjeriti s važnošću posla jednog vatrogasca ili liječnika. Eto, neka mi to neko objasni i prestat ću pisati i dosađivati nezgodnim pitanjima na koja je bolje ne znati odgovore.
P.S. I naravno… Nikada više nedjeljom!
„PIJACA, PAZAR, PLAC: ZADARSKA PIJACA“ – SVEŽI PLODOVI ZA GRAD DUHOVA
Emisija se zove „Pijaca, pazar, plac: Zadarska pijaca“. S obzirom da sam mislio da će se ova pijaca uskoro zatvoriti, jer nas desetak koji još živimo na Poluotoku možemo skočiti do Relje kupovati, izgleda da ipak, srećom nije tako. Nemojmo se zavaravati i priznajmo kako je većina štandova avetinjski prazna. Ipak, nama starijima muškima je tamo baš lijepo jer se osjećamo mladi s obzirom da prodavačice viču za nama „dečko!“, „momak!“ što je baš zgodno. U svakom slučaju, autori su htjeli prikazati da je sve dobro, ali i sami akteri govore suprotno i da nije ljeta i nešto turista ništa ne bi bilo dobro.
Tu je neki tip koji nas kao vodi i koji izgleda kao dijete iz braka Fagina iz one najmračnije ekranizacije Olivera Twista i Raspućina, a kojega nikada nisam vidio na zadarskoj pijaci, a koji kaže kako s tržnicom počinje dan, pa onda na kavicu. Možda za nekog zgubidana ili nekoga koji je u mirovini koja je tolika da ne mora skupljati povrće sa poda, već ostane nešto para od kladionice.
Neka gospođa pak kaže da je tržnica žila kucavica u svakom gradu pa tako i u Zadru. To je možda nekada bilo, ali više nije jer, ako je ovo žila kucavica onda malo krvi ima u tom krvotoku. Tu su pokazali filozofiranje spomenutog Fagina i jednog prodavača ribe koji na kraju malo i izgubi živce što mu nije za zamjeriti, jer još postoji to mišljenje da se na peškariju dolazi proljudikati s ljudima, a trgovci baš i nemaju vremena za zabavljanje dokonih ljudi.
Ja pak imam običaj kupovati uvijek kod iste osobe. Moja je prodavačica iz Briševa, ali se operirala pa je nema trenutno, a ja joj želim brzi oporavak. Sada kupujem kod prodavačice Klementine jer je pristojna i voli mačke, što ne znači da druge nisu takve, ali ja sam izabrao ovu. Ona je odlično odigrala svoju ulogu u ovoj emisiji i baš je simpatična pa ću i dalje kupovati kod nje. Ne kažem da i druge nisu simpatične, ali ja teško mijenjam navike. Tako na Relji već tridesetak godina kupujem isključivo kod Ljilje i nikada nisam požalio.
Na pijaci je i ribarnica… Tu radi čovjek s najtežim poslom na svijetu, a to je čišćenje ribe. Nema mi mrže stvari na svijetu od čišćenja ribe. Svaki put se izbodem ko neiskusna švelja, isprljam cijeli svoj veliki dvoetažni stan, a u isto se vrijeme borim s debelom mačketinom koja mi otežava ionako težak posao. Snimili su jednoga brku kako bere voće i koji je rekao kako kada je polju ne treba lijekove. Čovjek je u pravu jer je kretanje zdravlje, a mladi danas baš i ne čeznu za poljoprivredom i berbom.
Ljudi se i zanimljivo odijevaju za pijacu. Jedan naš legendarni pedijatar je obukao majicu na debele crne i žute vodoravne pruge kao velika pčela, a simpatična Marija je imala crvenu bluzicu s velikim crnim točkama kao bubamara. Vidjeli smo i mog prijatelja Nika i njegov poznati kafić pod bedemom gdje se još mogu sresti normalni ljudi koji još govore hrvatskim jezikom, a na kraju je jedna gospođa na ribarnici (inače, odrasla u centru) rekla svu istinu, a istina je ta da se sve to pretvorilo skoro u ništa, da više nema ljudi, djece, da je sve prazno i da osim apartmana više nema ničega i nikoga i to ne može promijeniti niti optimistični ton ove emisije, samo što će gledatelji izvan Zadra steći jedan dojam, a mi znamo pravu istinu i znamo da je gotovo.