Nives Kozulić, član Poglavarstva Grada Zadra za prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, rođena je 3. prosinca 1949. u Zadru, po struci je arhitekt. Studij arhitekture završila je na Arhitektonsko- urbanističkom fakultetu u Sarajevu. Kako stoji u njenom službenom životopisu, po povratku u Zadar radila je u Projektnom birou GP Zadar, nakon toga u zadarskom Zavodu za urbanizam. Od 1990. do 1992. godine bila je članica Izvršnog vijeća Vlade RH, a potom se vraća u Zavod za urbanizam u Zadru. Posljednjih je sedam godina na čelu Zavoda za prostorno planiranje Zadarske županije.
Kroz svoj dugogodišnji rad u struci i upravnim strukturama Grada, Nives Kozulić je postala definitivni autoritet za pitanja urbanog planiranja i izgradnje u Zadru, i jedna je od ljudi zaslužnih za današnji izgled grada.
Nedavno je kao član izaslanstva Grada Zadra boravila u Veneciji gdje je, na 11. Međunarodnoj izložbi arhitekture, Venecijanskom bijenalu, Zadar zastupljen sa značajnom instalacijom. Hrvatski paviljon predstavlja spektakularna rekonstrukcija Morskih orgulja i Pozdrava Suncu, arhitekta Nikole Bašića. Ovaj uspjeh Zadarske arhitekture, iskoristili smo kao povod za razgovor s Nives Kozulić.
Što nastup na Venecijanskom bijenalu znači za Zadar?
U Veneciji je bilo jako dobro, osim što su nas meteorološke prilike malo poremetile jer je bila ona prava Venecijanska kiša i poplava, a Venecijanci nisu bili još pripremljeni za dizanje mora. Eto, to nam je neznatno poremetilo sreću što smo mi, s našim objektima, realiziranim Orguljama i Pozdrava suncu predstavljali Hrvatsku na Bijenalu arhitekture u Veneciji. To je prestižna izložba, u kojoj cijeli svijet sudjeluje, i izuzetno je značajna za Zadar, a i za našeg arhitektu Nikolu Bašića to je jedno veliko priznanje.
Ono što je vrlo značajno je da je realiziran. On nije iluzija. Mi smo u Veneciji prošli kroz jedno tridesetak raznih zastrašujućih instalacija, koje nas uvode u novu eru informatizacije, i što je to što bi nam se moglo dogoditi. A mi smo imali i pokazali svijetu projekt koji je realiziran i koji je prihvaćen od građana.
Zabrana kupanja na morskim orguljama je kroz posljednje dane ljeta postala jako atraktivna polemika. Kupanje na Orguljama, da ili ne?
Ne. Radi se o jednom prostoru koji je par excellence javni prostor i koji nije gradska plaža da bi se tu moglo kupati. Ako netko slučajno padne u more, to je nešto drugo. Međutim, i zbog neposredne blizine pristaništa za kruzere jako je opasno. Sve je dobro dok se ništa ne dogodi i dok nema problema. Međutim, dovoljno je da se samo jednom nešto ružno dogodi.
Taj fenomen koji nam se dogodio u posjećivanju Orgulja je neočekivan, i svi smo bili malo nespremni za to da gosti koji žele posjetiti i doživjeti te instalacije moraju prelaziti preko ručnika. Zadar ima dovoljno kupališta, a Orgulje i Pozdrav suncu moramo sačuvati.
Prostorni plan za luku Gaženica je definiran. Javnost je zabrinuta zbog dvije tvornice biodizela. Ima li razlog
a za to?
Ovo je prednacrt. Mislim da naravno da nema nikakvog razloga za zabrinutost. Radi se o postojećoj gospodarskoj zoni u kojoj su predviđeni i energetski objekti. Interes postoji i za tu vrst energetskih objekata.
Mi energiju trebamo. Te objekte negdje moramo imati.
Radi se samo o prijedlogu i naznaci da bi se to moglo dogoditi u Gaženici. Ali, sa daljnjim istraživanjima, izradom studije utjecaja na okoliš, doći će se do procjena koje će odrediti da li to uistinu može biti jedan, dali mogu biti dva ili može biti niti jedan takav objekt.
Prostorni plan pretpostavlja da se neki gospodarski, energetski objekti mogu dogoditi, a dali će se dogoditi odredit će se procedurom.
U gradu se šminkaju ulice. Ulica Jakše Čedomila Čuke u sredini Poluotoka, tek je sada u fazi dovršavanja, a na njoj se radilo cijelo ljeto. Iz Grada je Portalu 057 rečeno još 8.srpnja da su radovi u završnoj fazi, i da je bolje strpjeti se još dvadesetak dana.
Radi li se o krivoj odluci Grada da unatoč zabrani radova u ljetnoj sezoni, to dozvoli tvrtki Duca?
Mislim da je kriva procjena bila u timingu, jer je nemoguće bilo pretpostaviti što se to nalazi u unutrašnjosti tog koridora koji se trebao rekonstruirati. Ja bih voljela da i s drugim ulicama mi tako „pogriješimo”, pa da rekonstruiramo i renoviramo cijelu infrastrukturu, jer je najmanje problem kamen iznad, ali se rekonstruirala i odvodnja. To što smo napravili za taj mali fragment na Poluotoku nam predstoji za sve ulice. Tako da, iako se kasnilo, smatram da možemo biti zadovoljni. Sviđa mi se što ste rekli da se ulice „šminkaju”. To znači da se primjećuje da i nešto lijepo radimo.
Ima li podilaženja od strane lokalnih političara pojedinim poduzetnicima?
Ja mislim jednako svima koji su zainteresirani i imaju namjeru graditi u Zadru. Gradu je u interesu da se gradi i da se naše crne rupe, interpolacije, koje su nam ostale od Drugog svjetskog rata, od industrija koje više nisu u funkciji, da se one prenamjenjuju. Pri tome, Grad je tu koji mora dati jasne uvjete i izuzetno voditi računa o javnom interesu. Mislim da se taj dijalog uspostavio s manje-više svim poduzetnicima, i ne mogu reći da je netko bolje zastupljen. Kad bi se napravila analiza tvrtki i poduzetnika s kojima Grad radi, vidjelo bi se da tu ima raznih tvrtki. Ali, bez njih, ne bi mogli funkcionirati.
Mislite li da postoji opasnost da se Zadar bude podijeljeni grad? Grad bogatih koji je u potpunosti izdvojen od grada srednje klase i siromašnijih ljudi?
Ne razumijem, ako biste mogli pojasniti.
Evo primjer Morskih orgulja. Kome su namijenjene?
Grad se izuzetno zalaže da to bude javni prostor. Evo, Grad je donio odluku da se zabrane sve manifestacije na samim instalacijama Morskih orgulja i Pozdrava suncu, tako da se one ne ograđuju i da pristup njima bude omogućen u svako doba. Svi muzički programi ili revije, imaju prostora koliko hoćete. Poučeni smo iskustvom sa revijom i Mitrom Zonatom koja se dogodila. Tada se nanijela nepravda svim onim ljudima koji su nisu željeli biti na tim događanjima, a htjeli su doći do instalacija. Grad Zadar je donio najispravniju odluku, za sve građane da mogu nesmetano dolaziti na taj javni prostor. Princip vrijedi.
Što biste istaknuli kao vaš najveći doprinos Zadru?
Moja ozbiljnija karijera u ovome je započela 1989., donošenjem i izradom Generalnog urbanističkog plana, kada smo se ohrabrili odrediti namjene u gradu, premjestiti trajektni terminal. To baš nije bilo jednostavno, jer su velika zalaganja bila da to bude kod Elektre ili kod Kolovara. Započeli smo priču o selektivnom prometu na Poluotoku, da ga oslobodimo ovako intenzivnog prometa, i prenamjena podiskorištenih zona, kako vojnih tako i gospodarskih. Ja sam sretna što sam u svom radnom vijeku puno toga doživjela, da imamo trajektni terminal koji se upravo počinje raditi. Sudjelovala sam u projektima kao što su projektiranje spojne ceste Zadar 1, Zadar 2. To su kapitalni projekti koji su dopali moj radni vijek, i ako sam malo doprinijela za to dobro u našem gradu, ja sam sretna. Naravno, ako ništa drugo, započeli smo procese za mnoge stvari.
Koliko dugo još mislite raditi?
Ja sam na natječaju za ravnatelja ove nove ustanove (Zavoda za prostorno uređenje Zadarske županije), prošla i imenovana sam. Ja se nadam da ću, ako me zdravlje posluži, svoj mandat od četiri godine odraditi, a poslije ćemo vidjeti.