Većina ljudi misli da su vaši počeci bili u Đavolima, no manje je poznato da ste vi i prije Đavola imali bend koji se zvao Narodno blago i s kojim ste svojevremeno uspjeli napuniti tadašnji veliki dom JNA. 

Da, Narodno blago je bio prvi ozbiljniji bend s kojim sam nastupao. Tada se sviralo po mjesnim zajednicama, već smo bili stekli i lokalnu popularnost. Kad bi se negdje pojavili svirati, već bi se tu skupilo par stotina naših fanova. 

Sigurno imate mnoštvo anegdota iz toga razdoblja. Ispričajte nam neku od njih.

Pa evo jedna. U to vrijeme Azra je imala svoj prvi koncert u mjesnoj zajednici Gripe. Još nisu bili snimili ploču, nego su imali singl Balkane i A šta da radim, a ja sam s Narodnim blagom isto svirao Balkane i A šta da radim i mi smo to kao predgrupa odsvirali prije Azre (smijeh). Johnny nas je gledao i onda je rekao: „Di je onaj mali? zovi ga da svira s nama." Tako sam s Azrom svirao opet Balkane i A šta da radim.

Kakvi su bili tulumi u to vrijeme? Seks, droga, Rock 'n' Roll?
U vrijeme tih tuluma ja sam jako puno svirao gitaru za ekipu, non-stop smo se družili, bili smo jako velika ekipa. Ljeti bi uvijek bili po nekim plažama, nas dvadesetak i onda kako bi noć išla parovi bi se odvojili, a ja bi ostao sam s gitarom. (smijeh)

Ono što vjerojatno mnogi ne znaju je da ste za vrijeme studija svirali mandolinu.

Da, svirao sam u jednom triu izvorne stare dalmatinske napjeve. 

A što je bilo sa studijem?

Došao sam do 4. godine studija i onda sam snimio prvu ploču s Đavolima. Tada sam morao odlučiti hoću li završiti fax ili potpisati ugovor s Yugotonom i, eto, ja potpisao ugovor s Yugotonom.

Prilično često vas možemo vidjeti u Zadru. Postoji li neka tajna veza vas i Zadra, imate li prijatelje ovdje?

Imam, imam. Tu mi je prijatelj s kojim sam već 30 godina u super odnosima, uvijek spavam kod njega kad dođem. Upoznali smo se kao mulci, na odsluženju vojnog roka u Sarajevu. Tamo smo bili skupa godinu dana, on je spavao na donjem, a ja na gornjem katu kreveta. Od tada smo veliki frendovi. Ustvari znate ga i vi, on je kasnije bio gitarist grupe Riva, Zvonimir Zrilić.

Kad smo već kod Zadra, što kažete na činjenicu da Zadar više nema svog festivala?

Pa nije to samo u Zadru tako. Festivali se gase, a u jednom momentu ih je čak previše bilo, a to nije dobro, jer ne može Hrvatska imati sto festivala. Zadarski festival je u početku bio odličan, onda se kasnije to sve razvodnilo da bi se na koncu i ugasio.

Kakva vam je zadarska publika?
Ma odlična je. Evo, pohvalit ću se da smo nedavno svirali Zadarsku noć u Zagrebu. Karte su, kao i u Maraschinu, bile rasprodane, a atmosfera je bila fenomenalna. 

Što se tiče vaših pjesama, one su uglavnom romantične, melankolične. Uz njih se ljubilo, zaljubljivalo, a i plakalo. Možete li, ravnajući se prema njima, reći da ste pravi romantičar? 

E, to ćeš morati pitati moje bivše cure (smijeh). One će me sigurno bolje znati opisati. 

Dosta ste surađivali s klapama. Je li to zbog vašeg mediteranskog nasljeđa ili zato što smatrate da su klape premalo zastupljene na našoj glazbenoj sceni?

Hvala Bogu! Da sam iz Rusije ne bih svirao s klapama, nego s balalajkama. Mislim da je sada čak i previše klapa, ne sviđa mi se što su počeli obrađivati sve živo. Tako se gubi smisao klapskog pjevanja, a klape postaju kao mali zborovi.

Koji su vam planovi u skoroj budućnosti?
Na ljeto izdajem novi singl, a to ću vjerojatno opet promovirati u Šibeniku, na festivalu šansone. Onda za jesen pripremam kompilaciju Balade 2, sve balade od Đavola do danas.

Što biste poručili čitateljima 057info portala?
Da uživaju u životu i iskoriste ga maksimalno, a moja je misija da im uljepšam živote s lijepom glazbom.

Za kraj, nekoliko blic pitanja.

Pucaj.

Crnke ili plavuše?

Svejedno.

Ljeto ili zima?

Ljeto.

Jutro ili noć?

Noć.

Riba ili meso?

Riba.

Brazilijana ili afrikana?

Brazilijana. (smijeh)