ZADAR – U četvrtak, 21. svibnja u Gradskoj loži na Narodnom trgu biti će otvorena izložba Iris Mihatov Miočić. Izložba pod nazivom „Crno, bijelo” svečano će biti otvorena u 20:00 sati u organizaciji Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar.
-Iris Mihatov Miočić pripada najmlađem naraštaju suvremenih zadarskih likovnih umjetnika, ali kao i velika većina njih ne živi u Zadru. Od prvog razgovora o njezinoj izložbi, po završetku Akademije, pa do realizacije prošle su tri godine čemu je dijelom razlog i situacija u kojoj se našla zadarska Galerija umjetnina kada je početkom 2006. god. zbog dotrajalosti iseljena ostavši tako bez svog izlagačkog prostora, reduciravši djelatnost na paviljon Gradske lože, piše Ljubica Srhoj Čerina.
-Iris Mihatov Miočić nije nepoznata zadarskoj publici. Izlagala je na skupnim izložbama Salona mladih, HDLU-a, Zadarta, a predstavila se i samostalnom izložbom u Arsenalu. Završila je slikarstvo u klasi Igora Rončevića, klasi koje se prisustvo osjeća na hrvatskoj likovnoj sceni kao svojevrsna neformalna škola. Na izložbi „Klasa Rončević” u Rijeci autorica se predstavila s dva rada, što je bio začetak ciklusa Crno, bijelo koji izlaže na ovoj izložbi. Radovi su u „starinskoj”, klasičnoj tehnici akvarela koja stavlja naglasak na vještinu i osjećaj, disciplinu ruke, atmosferu, neponovljivost umjetničkog čina, što je u suprotnosti s replikativnom, poigravajućom slikom vršnjaka koji su hotimice zapostavili sliku kao prostor unikatne jedinstvenosti..
-Kao i kod drugih slikara njezine generacije, Irisin slikarski postupak ukazuje na značajan utjecaj fotografije u izboru tema, u kadru i kompoziciji slike (na postdiplomskom studiju njezina je tema upravo odnos između tehnika akvarela, akrila i fotografije). Međutim, u njezinu postupku slikarstvo je apsorbiralo i podredilo fotografiju. Umjesto hladne vizualne logike slike na zaslonu TV-a ili kompjutora, čest u slikara njezine generacije, gdje prizor postaje znak bez značenja, emocija, aluzija, Iris koristi tradicionalnu štafelajnu tehniku kojoj je fotografija samo predložak za iskazivanje psihološke stvarnosti likova, stvaranje atmosfere, unutarnje napetosti prizora, dojma stvarnog događaja.
-Na pitanje kako se odlučila za „snažnu”, socijalnu afroameričku temu (represija nad afroamerikamcima 50-ih i 60-ih, crnačka glazba …) daleku intimnom svijetu portreta i autoportreta koje je slikala, odgovorila je da joj sadržaj sam po sebi i nema neko posebno značenje, pa ovo nije ni politički ni socijalno angažiran rad, te da je više zanima odnos tehnika, slike i fotografije prije svega, pokazavši tako, za njezin naraštaj slikara tipično, zaziranje od sadržaja i angažmana, piše između ostalog Ljubica Serhoj Čerina.
