Dnevne novosti, poezija ili roman prijedlozi su koje čitačica svakodnevno nudi radnicima tvornice cigara u Havani. Ta stoljeće i pol stara tradicija čitanja radnicima predložena je kao kubansko kulturno dobro za uvrštenje na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva.
U tvornici Upmann u Havani 600 zaposlenih radnika sluša čitačicu dok odabiru listove duhana, režu ih te svijaju u najbolje cigare na svijetu.
Čitačica je za nas vrlo važna. Ona je naš glavni kulturni izvor. Osim toga, radimo u ritmu njezina čitanja i u jednoj seansi izradimo pedeset ili šezdeset cigara, objašnjava Julia Cabrera, koja 47 godina radi u tvornici cigara.
Čitačica Grisel Valdes (55), profesorica po struci, gotovo 20 godina čita radnicima, od kojih su mnogi školu napustili prije navršene 15. godine i čitanje im pomaže da budu u tijeku s događajima.
Grisel zaradi 315 pesosa (14 dolara) na mjesec, no zadovoljna je jer se osjeća korisnom, a u predahu popuši cigaru koju radnici s posebnom pozornošću saviju baš za nju.
Čitačica u tvornici koja proizvodi slavne cigare El Conde Montecristo i gdje radnici rado slušaju roman Alexandrea Dumasa po kojemu su cigare dobile ime jedna je od 300 profesionalnih čitača na Kubi.
Prvi čitači na Kubi pojavili su se 1865. godine. U toj važnoj industrijskoj aktivnosti odigrali su bitnu ulogu u promicanju socijalne borbe zahvaljujući komunikaciji ostvarenoj s radnicima.
Jesus Pereira, čitač u susjednoj tvornici cigara Partagas, u Havani je slavan zbog izvanrednih glasovnih mogućnosti. Sjajan je u oponašanju ženskoga glasa i dočaravanju specijalnih efekata kao što su vatra, kucanje na vratima, konjski kas.
Čitanje nije jednosmjerno jer radnici korigiraju čitačicu ili čitača kada, primjerice, pogrešno pročita ime igrača bejzbola, a ne izostavljaju ni komentare na dnevne novosti. Zadovoljstvo izražavaju udarajući okruglim nožem za rezanje duhana (zvanim chaveta) o stol. Kada je chaveta s treskom bačena na tlo, slušateljstvo poručuje ne sviđa nam se.