Unatoč svim obvezama – angažmanu u Njemačkoj, raznim koncertima po cijeloj Europi, ravnanju glazbenim programom Dubrovačkih ljetnih igara, docenturi na Akademiji – vodim i Zadarski komorni orkestar. Jednostavno osjećam obvezu i ljubav prema svom gradu, da što više uložim i dam koliko mogu u ovom trenutku, izjavio je u razgovoru za Zadarski list 38-godišnji maestro Ivan Repušić na pitanje budćnosti klasične glazbene scene u Zadru.
– Ovo pitanje koje ste postavili vrlo je ozbiljno i treba krenuti, ne od osnivanja većeg orkestra, nego od adekvatnog rješenja jednog koncertnog prostora. Moja ideja je, koju sam već iznio gradskim ocima, da se napravi jedan multimedijalni prostor koji će imati više mogućnosti. Dakle, jedna veća koncertna dvorana u kojoj se mogu održavati i operne izvedbe, s rupom za okestar, da ima adekvatne tehničke uvjete, i jedna manja komorna dvorana od nekih 250 mjesta koja će biti dovoljna za komorne koncerte i recitale. Zadrani zaslužuju imati jedan kulturni hram kao što je to bio, prije stotinjak godina, Teatro Verdi i vrijeme je da se počne razmišljati u tom smjeru. Bilo je projekata, bilo je i ideja, na žalost sad je zbog cijele ove situacije financijski onemogućeno da ti projekti krenu u realizaciju, ali mislim da je to jedan od prioriteta, a nakon toga dolazi formiranje većeg orkestralnog tijela, a nakon toga i drugih ansambala, s tim da je Zadarski komorni dobra jezgra za realizaciju takvog većeg projekta. Bez hrama, bez doma, ne može se ići ni u realizaciju ovih drugih projekata. Dok god tijekom sezone nemamo koncertni prostor, osim Svečane dvorane Sveučilišta koja je dobar zamjenski prostor, ali nije kocertni i ne može ugostiti velika gostovanja ne postoji mogućnost rješenja. Prije nekoliko godina u Zadru je bila Izraelska filharmonija sa Zubinom Mehtom, morali su ići u dvoranu Jazine, a jasno da to nije primjeren prostor za orkestar. Vrijeme je da Zadar dobije koncertnu dvoranu koja će biti multimedijalni prostor, ne samo za koncerte, već i za dramski program, snimanja, kongrese, kao što je Lisinski u Zagrebu. Naravno ne govorim da bi trebala imati dvije tisuće mjesta, ali nekih osamsto do tisuću mjesta bilo bi idealno.
U zadnjih šest godina od kad ste na čelu Zadarskog komornog orkestra on je naprosto živnuo. Nastupao je diljem Hrvatske, ali i Europe. Kakvu budućnost vidite za Zadarski komorni orkestar?
– To vam puno ovisi o samom financiranju. Mi imamo izuzetno važnu potporu Grada Zadra koji nas već šestu godinu financira i za sada nam je jedini financijer. Nadam se da ćemo u budućnosti dobiti i nekoliko važnijih sponzora od gradskih tvrtki koje će nam omogućiti da imamo još kvalitetniji i bolji program, a gostovanja su moguća. Imali smo već gostovanja u Austriji, Beču, koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Bilo bi dobro da se financijski omogući da se ponove koncerti koje održimo u Zadru i u drugim gradovima Zadarske županije koji su gladni i žedni tih koncerata. Ono što je jako dobro sa Zadarskim komornim, a što nije bio slučaj prije, jest da imamo sve veći broj zadarskih mladih diplomiranih gudača.
Prvi ste kapelmajstor Državne opere u Hannoveru, jedno vrijeme ravnali ste Operom u splitskom HNK-u, a dirigirali ste i operom u HKN-u Zagreb. Koja je razlika između opere u Hannoveru i hrvatskim gradovima?
– Sistem je isti, to su teatri koji uglavnom rade slično, dakle, održi se premijera, nakon toga predstave i onda se ide na drugu premijeru. Sva tri teatra imaju bogatu tradiciju, ono što ih razlikuje jest da je repertoar u Hannoveru puno veći: imate otprilike 25 do 26 opernih imena tijekom godine i desetak premijera, a ono što je zanimljivo je da svaki teatar u Njemačkoj ima zasebnu dvoranu za dramu, a zasebnu dvoranu, koja je naravno puno veća, za operu i za balet. To je jedan problem koji sam imao kao ravnatelj u Splitu, nismo imali dovoljno prostora za održati dovoljan broj proba i predstava. To je u Njemačkoj regulirano tako da je razdvojeno s dvije zasebne dvorane. I ono što je dobro, a vidim da i kod nas to već pomalo dolazi, u Njemačkoj su jako dobro isplanirani. Za čitavu iduću sezonu koju radim već znam datum svake probe i svake predstave, što se kod nas još nije uspostavilo.
Što se tiče moje splitske opere u kojoj sam bio prvih osam godina i stekao potrebno iskustvo, to je nešto što još nisam doživio vani. Kad se održi dobra predstava nigdje se izvođači sami tako ne raduju kao što se raduju u Splitu. Kad uspijemo postići dobru, pravu predstavu, onda veselje potraje dugo u noć jer je ljudima drago, ne samo publici, nego i izvođačima da su napravili dobar projekt.
Bokiran dvije godine unaprijed
Na mjestu ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara drugu ste godinu za redom. U kojem smjeru idu Dubrovačke ljetne igre?
– Ove dvije godine, koliko sam prisutan, imali smo velik broj vrhunskih koncerata, dramskih i opernih. Festival ide u dobrom smjeru. Kad govorim o glazbenom programu prva i osnovna stvar je kvaliteta, naravno briga o hrvatskoj glazbi, hrvatskim izvođačima, da bude zastupljen veliki broj naših vrhunskih umjetnika. Bitno je da program bude raznolik, kvalitetan i u programskom segmentu i po pitanju samih umjetnika. S obzirom na reakciju brojne publike (većinom rasprodani koncerti) i na sve popratne kritike publike i medija ne mogu biti nezadovoljan i nemotiviran da iz godine u godinu napravim još bolji i kvalitetniji program.
Ocjena Glazbenih večeri u Sv. Donatu?
– Na žalost ne mogu dati ocjenu jer zbog obaveza u Dubrovniku nisam mogao pratiti program, ali sam siguran da se umjetnički ravnatelj Glazbenih večeri, Zadranin Jurica Šoša, trudi realizirati što bolji i kvalitetniji program i od mene uvijek ima podršku.
