Poticaj za izložbu dobio sam iz novina. Naime, prije nekoliko godina pročitao sam članak o tome kako su talijanski znanstvenici uspjeli iz cigle stare nekoliko stotina godina “izvući” ljudski govor!
Jednu molekulu cigle iz nekakve stare crkve izložili su seriji strujnih “udara” od nekoliko milijuna volti, a kao posljedica toga iz nje je “potekao” govor. Ostao sam zapanjen da je takvo nešto moguće, da je iz nežive materije moguće reproducirati “glasove” iz davne prošlosti.
Tako sam došao na ideju da napravim “Gluho zvono” koje će evocirati ili barem podsjetiti na sve te molitve, mantre, izgovorene propovijedi, riječi, zvonjavu i zvukove koji su nekada ječili u danas desakraliziranom prostoru, kaže akademski kipar Petar Barišić.
Zvučna slika
Instalacija “Gluho zvono” je ovog tjedna izložena u zadarskom Sv. Donatu. Barišić je posred rotonde nekadašnje crkve Svetog Trojstva objesio gigantsko klatno dugačko 13 metara koje izravno asocira na zvono.
Bat je izrađen od tankih cijevi visokopoliranog inoksa i ritmički se klati perimetrom crkve pomoću elektromotora. Uokolo nijemog njihala, na zidovima bočnih niša i apsida crkve te na gornjoj galeriji, obješeni su veliki rotirajući metalni diskovi.
Na diskovima su ovješeni predmeti različitih oblika i profila izrađeni od visokopoliranog aluminija. Prilikom pokretanja diska pomoću elektromotora predmeti se pomiču i “klapaju” stvarajući “muziku”, “kakofoničnu” zvučnu sliku koja odjekuje crkvom. Pritom je svaki disk osvijetljen pod različitim kutom, a svjetlost reflektira po neravnim zidovima i podnici crkve.
Ritam pokreta, zvukova i titrave svjetlosti Sv. Donat pretvara u “diskretni kaleidoskopski tekst”, kako je zapisala kustosica i povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač, “koji premošćuje granicu između slike i njezina vremena, između zvuka i njegova trajanja, između mirovanja i kretanja, između stanja stvari i njihovih privida”.
Stvoreni kaleidoskop uspješno, poput kakvog arhaičnog vremeplova, imitira i evocira zvukove zaboravljene prošlosti podsjećajući kako na one osobne iz Barišićeva odrastanja u Vrlici, tako i na one kojima je crkva stoljećima odzvanjala dok je bila u sakralnoj funkciji.
Ali i na zvukove “sačuvane” do današnjih dana, nakon što je desakralizirani Sv. Donat, prvenstveno zbog svoje jedinstvene akustike, postao mjesto reprezentativne glazbene izvedbe.
Nova dimenzija
Instalaciju “Gluho zvono” Barišić je izvorno promišljao za prostor bivše gotičke crkve franjevačkog samostana Kostanjevica ob Krki u Sloveniji, gdje ju je prvi put izložio 2009. godine.
Klatno je bilo postavljeno točno iznad sjecišta glavnog broda i transepta i cijelom je prostoru, kaže Barišić, davalo potpuno novu dimenziju.
No ipak se složio s konstatacijom brojnih posjetitelja na otvaranju da “Gluho zvono” izgleda baš kao da je bilo naručeno za zvonoliki prostor Sv. Donata.
Ovo predstavljanje Petra Barišića u Zadru održava se u okviru projekta “Dolazak u baštinu” koji je prije nekoliko godina pokrenuo grafičar Josip Zanki s Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, a realiziran je u suradnji s Arheološkim muzejem Zadar.