U Zadru je u 63. godini života preminuo slikar Ante Grancarić.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zadru. Nakon toga odlazi u Francusku (Pariz). Od 1969. do 1995. godine živi u Torontu, Kanada, gdje pohađa York University i muzički konzervatorij na University of Toronto.
Što se tiče slikarstva; duga je to ljubav, otprilike 35, 40 godina je slikao, a počeo je vrlo rano. Privlačilo ga je slikanje još kao dijete, prvenstveno iz ljubavi prema umjetnosti.
Izlagati je započeo još 80-ih godina, prvu izložbu imao je 1982. godine u Torontu, nakon toga izlagao je na više inozemnih, što skupnih što samostalnih izložbi. Izlagao je tako po SAD-u, Kanadi, Italiji i Hrvatskoj.
Od nekih značajnijih izložbi moglo bi se izdvojiti izložbu postavljenu u Firenci 2006. godine. Tamo je uistinu bilo velikih imena, između ostalih bila su izložena i neka djela Salvadora Dalija i Juana Miroa.
Od motiva koji su ga najčešće zaokupljali ne bi se moglo izdvojiti nijedan, budući da se radi o vrlo različitom “spektru”, tu su jedrilice, gradski život, noćni klubovi, olimpijski stadion u Pekingu, zatim često je slikao vedute, pejsaže… Najčešće je riječ o tehnici ulja na platnu, ali i s drugim tehnikama.
Kao što je pisano prilikom samostalne izložbe 2008. godine u Zadru od strane Borisa Žuže, ( inače voditelja skupine umjetnika „Art-forum-Zadar” koje je bio član i Ante Grancarić, kao vrlo istaknuta osobnost) ; „Evidentna su umjetnikova nastojanja da sve teme, kao svojevrsne vizualne senzacije, pohrani u memoriju, da bi ih naknadno doživljene, sugestivno uobličio snažnom gestualnošću i ritmičnošću poteza. Dodatni naboj se ostvaruje intenzivnošću kolorita, osobito evidentnom u tematici proizišloj iz ideje međusobne povezanosti ritmike slikanja s improvizacijama jazz glazbe.”
Parafrazirajmo misao velikana modernog slikarstva, francuskog umjetnika Henri Matissa: „Ekspresija je način kompozicije različitih likovnih elemenata, kojima se služi slikar da bi izrazio svoje osjećaje”.
Kao što je sam znao kazati; Jednostavno – dok slikam sam sretan.
U četrdesetak godina naslikao je oko 800 ili možda čak 1000 slika. Na svakoj izložbi izlagao je nove radove .
I na kraju, kao što je José Ortega y Gasset na jednom mjestu postavio pitanje samom sebi možemo se i mi, svatko za sebe, pitati; Mogu li očekivati od svojih sugrađana da će ih zanimati tajna mog života?
