Propustili ste “Iznenada prošlog ljeta”, evo prilike za popravni

U srijedu, 16. svibnja s početkom u 20 sati ponovno je na programu nova predstava Glumačke radionice HNK Zadar, Tennessee Williams, Iznenada prošlog ljeta u režiji Vinka Radovčića koja je premijerno izvedene 27. ožujka 2012.

Cijena ulaznice iznosi 20 kuna, a ulaznice su u prodaji od petka, 11. svibnja na blagajni HNK Zadar (radno vrijeme: pon.-pet.:11-13h, 18-20h, sub.11-13h).

Tennessee Williams (26.03.1911. -25.02.1983.), pravim imenom Thomas Lanier Williams II, jedan je od najvećih američkih i svjetskih dramskih pisaca dvadesetog stoljeća. Rodio se u Columbusu, Mississippi. Prema vlastitim riječima od svoje četrnaeste godine neprestano pisao i to kako bi pobjegao od stvarnog svijeta koji mu je bio nepodnošljiv. 1918. godine sa obitelj se seli u St. Luois. U tom je bogatom gradu vrlo osjetljivom na klasne i statusne razlike, Williams iskusio poniženja koja donosi siromaštvo. Više puta morao je mijen jati sveučilište, prekidati i nastavljati školovanje. Djed ga je 1928. godine odveo na putovanje u Europu, gdje se mladić oduševio kulturom. Po povratku u SAD piše nekoliko dramskih tekstova, ali samo jedna od njih, «Bitka anđela» doživljava izvedbu 1940. godine, na njegovu žalost s velikim neuspjehom. 1939. godine preselio u New Orleans. Prekid s ranijim životom simbolično je označio i promjenom imena, uzimajući službeno školski nadimak Tennessee za vlastito time. Tek 1945. godine Tennessee Williams doživljava prvi veliki uspjeh. Praizvedba njegovog dramskog teksta «Staklena Menažerija» na Broadwayu bila je potpuni uspjeh, okrunjen prestižnom nagradom New York Drama Critics Award. Čak tri njegova kasnija teksta dobit će najveće priznanje koje se u SAD može dodijeliti za umjetnički rad – Pulitz erovu nagradu, i to «Tramvaj zvani žudnja» 1947., «Mačka na vrućem limenom krovu» 1955., i «Noć iguane» 1961. U međuvremenu je dramski tekst «Tetovirana ruža» (1951.) postigao veliki uspjeh i doživio filmsko uprizorenje. Godine 1963.umire njegov partner Frank Merlo, s kojim je dugo živio. Depresija, od koje je Williams stalno bolovao, nakon tog događaja se vidno pogoršava. Većina stručnjaka danas se slaže oko toga da je tekst «Iznenada prošlog ljeta» bio posljednji veliki dramski tekst dostojan Williamsove slave koji je autor napisao. Godine 1969. odlazi na bolničko liječenje od ovisnosti o alkoholu i drogama, i u tom vremenu opsesivno piše o temama usamljenosti. Stekao je ugled i u Europi, a osamdesetih godina dvadesetog sto ljeća doživljava iznenadnu popularnost u SSSR-u, gdje ga kritika naziva «najvećim svjetskim dramatičarem poslije Čehova». Tagično završava život u newyorškom hotelu «Elysee» 1983. godine, ugušivši se zatvaračem boce nakon jedne noći teškog pijanstva. Iza sebe je ostavio tridesetak dramskih tekstova, dva romana, mnoštvo kratkih priča i jednočinki, pisma, sjećanja i filmske scenarije. Prevođen na gotovo sve svjetske jezike, i izvođen diljem svijeta, postao je još za života klasikom svjetske dramske književnosti.

Drama Iznenada prošlog ljeta napisana je i praizvedena 1958. na off Broadwayu. Ovaj se dramski tekst, kao većina Williamsovih djela, opsesivno bavi temama obitelji, odnosima roditelja i djece; govori o kreativnosti i destruktivnosti, skrivenim stranama ljudske psihe i seksualnosti, te problemima prihvaćanja različitih i drugačijih pojedinaca unutar društva; dotiče se nasilja, zabranjenih emocija te problema vlastita identiteta. Zanimljivo je naglasiti da je Williams ovu dramu pisao 1957. u vrijeme kada je odlazio na psihoterapiju, da bi (kako sam kaže) upoznao samoga sebe. Vidite, strogo uzevši, njegov je život bio njegov posao, njegov je život bio njegovo djelo, jer pjesnikovo djelo je život pjesnika, život pjesnika je posao pjesnika, hoću reći da ih ne možete odvojiti. Tim nas riječima Sebastianova majka, gospođa Venable upoznaje sa svojim sinom. Ona neobično nalikuje Willimsovoj majci: krhka i moćna, plaha i ohola, ranjiva i tašta. Nigdje i nikad toliko izravno i otvoreno Willimas ne piše o svom životu kao u drami Iznenada prošlog ljeta. Velika je sličnost između Willimasove sestre Rose i glavne protagonistice drame, Chatarine Holly. Naime, Williamsovoj sestri je još u ranoj mladosti dijagnosticirana shizofrenija koju su njegovi roditelji pokušali izliječiti pokusnom primjenom tada još uvijek nedovoljno ispitane metode Lobotomije. Nakon neuspjele operacije Rose je do kraja života osala potpuni emotivni i intelektualni invalid. Tennessee nikad nije oprostio svojoj obitelji što su zbog neimaštine učinili njegovoj sestri . U ovom autobiografskom dijelu Williams sebe ostavlja izvan pozornice, neprisutnog, poistovjećujući se sa likom svetog Sebastiana, pogođenog sa stotinu oštrih strijela. Sebastijan je zapravo Godot ove predstve. Cijelu priču pokreče njegova smrt: mladi pjesnik nesretno strada na plaži u ljetovalištu Cabeza de Lobo. Za okolinu je Sebastian bio pretenciozni mladi ekscentrik , koji je svako ljeto jednom godišnje putujući po svijetu sa svojom majkom napisao jednu pjesmu. Willimas je u Sebastiana utkao sve svoje frustracije, traume i patnje zrelog doba. Izražavajući se kroz mnoštvo simbola kako bi što slobodnije oslikao svoj identitet. Sve pisčeve asocijacije i aluzije nije lako odmah dešifrirati, zato vam na poleđini knjižice donosimo kratki pojmovnik Darka Lukića. Zadarska se publika puno puta susrela sa ovim velikom dramatičarom; 1955. Staklena Menažetija, redatelj: Đuro Puhovski, 1959. Tetovirana ruža, redatelj: Vlado Vukmirovič, 1961. Četri jednočinke: Čovječe ne budi usamljen, Pozdrav od Berte, Govori mi o kiši i pusti me da te slušam, Neobična romanca, redatelj: Strahija Rodić, 1981. Staklena menažerija, redatelj: Petar Šarčević, 2008. Staklena menažerija, redatelj: Dražen Ferenčina.

Vinko Radovčić