U Lanišću podno Ćićarije, u nedjelju, 27. svibnja 2012., održana je peta smotra tradicijske vokalne baštine “Zarozgajmo na Ćićariji”.
Bugarenje, kanat na tanko i debelo, rovinjske bitinade, ojkanje, orzanje, rera i ganga jeindstveni su obliuci stare vokalne tradicijske glazbene Hrvatske , od kojih su neki i na UNESCO-voj listi svjetske nematerijalne kulturne baštine. Sudjelovali su brojni izvođači: “Šokadija” iz Babine Grede, pjevači i pjevačice iz Vinjana Donjih, “Bijele ruže” iz Kamen Mosta, KUD Komaštre iz Ogorja, Gangaši iz Kantuna i „Sokolovi” iz Ravnih Kotara (Poličnik i Slivnica), KUD “Josipdol” iz Gorskog kotara, “Gacka” iz Ličkog Lešća, pjevači iz Žejana, Frane Šugar i Josip Jože Galant sa Žminjštine, dva Ćića Anton Šverko i Zorko Ziraldo, ženska klapa Roč, te ženska vokalna skupina iz Lanišća (koja je otvorila i zatvorila smotru daleko poznatim bugarenjem).
Sudjelovcali su i pjveači iz zadarskog kraja: KUD “Radovin”, KUD „Privlaka” te „Sokolovi” (muški pjveači iz Slivnice i Poličnika) te pjevači Livio Marijan i Ivica Dundović – najmlađi izvođači starog orcanja i dvoglasja sjeverne Dalmacije. Smotra jer započela u župnoj crkvi sv. Kancija, Kancijana i Kancijanele svečanom „laniškom” glagoljaškom misom koju je predvodio domaći Lanišćanin, inače dekan i župnik u Buzetu, don Mario Žmak. Domaći laniški puk skladno je otpjevao svoju domaću glagoljaški misu koja uz pučke ima i umjetničke crte, te se odlikuje izuzetnom ljepotom. Zadarski etnolog, prof. Livio Marijan, nakon mise je održao predavanje o glagoljaškom pjevanju, izvornoj hrvatskoj baštini nulte kategorije, osvrnuvši se na važnost spašavanja ove nacionalne kulturne vrijednosti od nestajanja i zaborava.
Smotra je održana poslije podne, pokraj župne crkve, u prelijepom imjestu Lanišću, na 548 metara nadmorske visine, uz rekordnih dvadesetak skupina te 150-ak vokalnih izvođača. Načelnik općine Neven Mikac istakao je kako peta smotra za malo mjesto predstavlja veliki jubilej. Na ćićskoj tamburici zavirao Bruno Krajcar, glazbeni urednik Radio Pule, jedan od organizatora ove smotre. Tradicionalni vokalni oblici koji su se izvodili u svim svojim varijantama predstavljaju izvorno kulturno blago Hrvatske ali i svijeta, te pobuđuju sve više zanimanja zbog svoje autentičnosti i egzotičnosti. Prepoznati su i kao svjetska nematerijalna kulturna baština. Zahvaljujući folklornim društvima, oni se i u zadarskom kraju još uvijek čuvaju.