Unutar zidina Kule Stojana Jankovića, u Islamu Grčkom, glumica Mira Furlan otvorila je dušu sudionicima “Zimskog ljetovanja”, petodnevnog filmskog i umjetničkog festivala koji je u Kuli završio u subotu. Iza Mire Furlan su dva desetljeća života i rada u Los Angelesu, no hrvatska je kazališna i filmska publika prvenstveno pamti po ulogama u tridesetak filmova, koliko ih je do 1990. godine snimila, započevši kao Kate u “Velom mistu” i Enka u “Kiklopu”.
Mira Furlan će nakon dugo vremena doći u Zagreb 15. listopada, kada će u Zagrebačkom kazalištu mladih biti izvedena predstava “Dok nas smrt ne razdvoji”, za koju je napisala tekst.
– Taj je tekst nastao prije više godina, spontano i bez plana da zaživi na daskama, a ima autobiografske elemente. Govori o odrastanju, o bolesti, smrti… To je vrsta ljubavnog pisma kazalištu, koje me je odavno očaralo. Komad je iskren i težak, opterećuje… Znam da bi se mnogi ljudi radije zabavili u kazalištu, ali ja nikada nisam bila takva publika, uvijek sam bila spremna na teško i bolno. Emocija se u suvremenom kazalištu tretira kao staromodna i prezrena, no ovaj je komad zgusnut, “klaustrofobičan”, proizvod je moga bića i valjda ima pravo na postojanje – rekla je Mira Furlan.
U ZKM-u će se biti dvije izvedbe ove predstave, u kojoj četiri glumca utjelovljuju tri generacije – ostarjelu baku, bolesnu majku i njezina supruga, te njihovu kćer, studenticu glume.
Sve se događa u jednom stanu u Vlaškoj ulici u Zagrebu početkom sedamdesetih godina.
– Predstava je posvećena jednoj generaciji ljudi “na ovim prostorima” (opet taj izraz, da se ne bi rekla ona riječ koja se ne smije čuti!), generaciji koja više ne postoji, jer je to bio svijet intelektualaca u kojem su knjiga, ideja i misao imali najveću vrijednost. Novac se prezirao. U predstavi postoji i referiranje na političke događaje, jer naši su prostori uvijek bili takvi da je politika snažno utjecala na naše privatne živote, okrutno i drastično nas kovitlala – kazala je Mira Furlan.
U kući u Los Angelesu Mira Furlan čuva četiri napisana scenarija. Jedan od njih, “emigrantski komad”, adaptirat će za kazalište.
– Ne znam postoji li uopće više u ovo vrijeme reality showa, kad je “autentičnost” najvažnija, glumačka profesija, ako svatko može glumiti. Predstave u kazalištu imaju naglašenu demontažu, ironiju, a ne emociju. Ja glasam za emociju, jer samo nas ona čini živima – kazala je glumica, te priznala da je iznimno pogađa nedostatak empatije, koja se danas smatra slabošću.
– Ništa nas se više ne tiče, postali smo potpuno indiferentni prema ljudskoj patnji, empatija je nepoželjan znak slabosti, a radi se samo o pokazivanju suosjećanja. Pogađa me što moj sin, kojemu je tek 15 godina, već sada sve to vidi. Iz takvog mračnog okruženja treba crpiti energiju, a ja ne znam kako – rekla je Mira Furlan.