ZADAR- Figura žene u književnosti tema je posljednjeg predavanja kojeg će u četvrtak, 9. siječnja 2014. u 19 sati održati književna povjesničarka Divna Mrdeža Antonina. Predavanje priređuje Galerija umjetnina a vezano je uz izložbu najvećeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića naslovljena Zahvalimo njoj. Izložba u Gradskoj loži Meštrovićevog dijela bit će otvorena do 15. siječnja.
Profesorica Divna Mrdeža Antonina rođena je u Šibeniku, 1960. godine gdje je završila srednju školu. Diplomirala je 1984. god. na Filozofskom fakultetu u Zadru studij kroatistike, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirala je 1990. te doktorirala 1998. god. s temama iz starije hrvatske književnosti. Od 1991. god na Filozofskom fakultetu (današnjem Sveučilištu u Zadru) zaposlena
je kao asistent, gdje danas na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost u zvanju redovitoga profesora predaje kolegije iz starije hrvatske književnosti. Znanstvene radove, u kojima prevladava interes za područje starije hrvatske književnosti, versifikacije, povijesti dramskih tekstova i imagologije objavljuje od 1987. Iz tih je područja objavila oko šezdesetak znanstvenih članaka i tri knjige. Knjiga Davidova lira u versih harvackih. Stih u hrvatskim ranonovovjekovnim parafrazama
psalama prva je sustavna studija o psalmičkom korpusu u hrvatskoj dopreporodnoj književnosti. Knjiga Čtijuć i mnijuć. Od književnoga ranonovovjekovlja k novovjekovlju, s različitih motrišta fokusirana je na problematiku pjesničkih formi i dramskih kompozicija, pretežito hrvatskih starih pisaca.
Minuciozno iščitavanje tekstova i poetološki pristup osnovna su odrednica analitike teksta u spomenutim knjigama, dok u novijim člancima autorica obrađuje, između ostalog, petrarkizam u hrv. književnosti druge pol. XVI. st. i imagološku problematiku kolektivnog identiteta starih hrvatskih pisaca, čime napušta okvir poetološkog pristupa književnim tekstovima. Knjiga Drukčiji od drugih?
Nacionalni prostor u hrvatskoj književnosti okuplja sedam studija koje na korpusu hrvatske književnosti od renesanse do XIX. stoljeća analiziraju i propituju autopredodžbe hrvatskoga etničkog/nacionalnog prostora te predodžbe o drugima i drukčijima s kojima se živjelo i pored kojih se živjelo.
Autorica se bavi otvorenim i implicitnim iskazima hrvatskih pisaca o njihovu skupnom identitetu, o geopolitičkoj pripadnosti njihovih zavičaja te o naravi i individualnosti njihova jezika.