Ministarstvo kulture i Grad Zadar uložili su u obnovu sakralne zbirke srpske pravoslavne crkve svetog Ilije u Zadru 1,1 milijun kuna, riznica je svečano otvorena prije više od godinu dana, no turisti ovu zbirku – ne posjećuju.
Paroh Petar Jovanović kaže da turisti obiđu crkvu, ali da ih vodiči ne vode u sakralnu zbirku koja se nalazi na prvom i drugom katu unutar crkvenog kompleksa.
– U nekoliko navrata razgovarao sam o tome s direktorom Turističke zajednice Grada Zadra Zvonkom Šupom, ali on kaže da nije do njih, nego do turističkih vodiča. Žao mi je da sakralnu zbirku nitko ne vidi jer imamo vrlo vrijednih eksponata – kaže Petar Jovanović, objašnjavajući da 60-ak eksponata datira u vrijeme između 15. i 19. stoljeća, među kojima su osobito vrijedne ikone te crkveni predmeti izrađeni od pozlaćenog srebra.
Nenad Marčina, predsjednik zadarske Udruge turističkih vodiča “Donat”, kazao je da obilazak Muzeja srpske pravoslavne crkve sv. Ilije proroka u Zadru nije u njihovu programu.
– Turiste ne dovodimo u riznicu crkve sv. Ilije jer nismo formirali takav program. Trebamo se dogovoriti, pa će i to biti uvršteno u program. Međutim, kad po Zadru vodimo grupu turista, mi im ne stignemo pokazati ni neke druge znamenitosti, jednostavno se ne stigne – kazao je Marčina.
– Ta je zbirka niz godina bila zatvorena, nedostupna javnosti, pa je nekako logično da mora proći neko vrijeme dok opet “zaživi” u našem programu – zaključio je predsjednik “Donata”, udruge koja okuplja 37 turističkih vodiča.
Na internetskim je stranicama Turističke zajednice Grada Zadra riznica srpske pravoslavne crkve sv. Ilije zastupljena u grupi svih zadarskih muzeja, s vrlo detaljnim opisom, kontaktima i radnim vremenom. To je učinjeno odmah nakon otvaranja zbirke u svibnju prošle godine, kad su obnovljeni i restaurirani eksponati ugledali svjetlo dana nakon 22 godine “bunkera” i opsežnih konzervatorskih radova.
Najavljivano je da će u zbirci uživati brojni turisti, s obzirom na njezinu vrijednost jer se u njoj, osim ikona i crkvenog posuđa, čuvaju i crkvene knjige tiskane u Veneciji, Moskvi i Budimu, te antiminsi (liturgijska platna s prikazima Kristova stradanja) iz 17. i 18. stoljeća, otisnuti na platnu tehnikom drvoreza i bakropisa.