Tri knjige nastale u vremenu od 2004. do 2017. godine – “Vježbe u laboratoriju Balkan: Rat i mirovni proces 1991-1995.”, “Haaška formula: Pioniri međunarodne pravde” i “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” autorica Višnja Starešina osvježila je novim detaljima te objavila u formi trilogije, koju je predstavila sinoć u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. Za reizdavanje knjiga bilo je više razloga, istaknula je Starešina. Završetkom rada Haškog suda i ona je poželjela dati svoju “završnu riječ”, prezentirati je u zaokruženoj formi kao poticaj za daljnja istraživanja, ali i osvježiti dokumentima koji su se pojavili od vremena pisanja knjiga do danas.
– Prva knjiga nastala je 2004. godine, u vrijeme početka detuđmanizacije i veličanja Haškog suda. Nisam mogla vjerovati da se sve može zaboraviti i da laž može osvojiti medijski prostor. Jedne večeri nazvao me Ante Kostelić, kojeg nisam poznavala. On je, čitajući moju knjigu na nekom ledenjaku, poželio da me čuje i kaže kako će me podržati što god budem radila. Rekao mi je i da se on i njegova djeca bave sportom jer zlatne medalje nitko ne može prešutjeti, a mene sigurno hoće. Nažalost, danas se pokazuje da se i Kostelića može prešutjeti, kada vidimo da on u Hrvatskoj više nema status vrhunskog trenera, rekla je Starešina.
Prisjetila se i kako je na promociji knjige u Novinarskom domu 2005. godine bilo puno novinara, ali redakcije nikome nisu objavile tekst. Led je prva u Otvorenom probila Hloverka Novak-Srzić, koja je i sinoć sudjelovala kao predstavljačica knjige.
– Ono što se danas događa se ne može razumjeti bez onog što se dogodilo prije. Presuda šestorici iz Herceg Bosne je zapisana već 2002. i 2003. a sve institucije koje su trebale reagirati, tada to nisu napravile. Mi sao sada opet na jednoj prekretnici, kada završava poredak baziran na kapitalizmu te ulazimo jednako neupućeni kao 1989. godine. Željela sam pomoći odgovornim vladama da vide koji mehanizmi djeluju u međunarodnim institucijama i kako ih velike sile koriste kako bi zaštitile svoje interese.
Novak-Srzić rekla je kako je veličina knjiga u tome što je autorica odradila ono što institucije nisu te bi one trebale postati dio školskog kurikula. Još jedan od predstavljača, pročelnik Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru doc. dr. sc. Zlatko Begonja, potvrdio je kako će trilogija biti poticaj za istraživanje budućim generacijama povjesničara.
– Postupci Haškog suda bili su slični onima u komunističkom i totalitarnom režimu, kada se unaprijed znalo tko je kriv, a tko pravedan. Razlika je bila u uspostavi ravnomjerne odgovornosti svih strana. Autorica upozorava na ravnodušnost hrvatskih institucija u vrijeme kada je Hrvatska bila na udaru srpskih kontraobavještajnih službi i njihovih pomagača izvan i unutar zemlje. U radu suda koristile su se egzotične pravne norme poput udruženog zločinačkog poduhvata, koje nisu bile u njegovom statutu. No takav institut nije bio primijenjen na Vukovar, jer se odgovornost prebacivala na paravojne snage, koje je na početku rata naoružala JNA, rekao je Begonja, ukazujući na vrijednost trilogije u ukazivanju na zakulisne igre moćnika, koji na pravdu gledaju samo kao na različite oblike interesa.
Predstavljanje knjige organizirali su Mladež Ogranka Matice hrvatske u Zadru, Sveučilište u Zadru i Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru.