Na području novaljskih plaza Zrće i Caska od 2003. vrše se stručna arheološka istraživanja koja su na svjetlo dana iznijela ostatke rimskog naselja Cissa te nekropole s bogatim grobnim prilozima od čega se dio danas čuva u Gradskom muzeju u Novalji.
U narodu se očuvala legenda o katastrofalnom potonuću antičkog grada, izazvanom zloćom njegovih stanovnika. U plitkom moru novaljskih plaža uistinu se naziru ostaci potopljene arhitekture, koje je još 1852. godine u crtežu zabilježio povjerenik Narodnog muzeja u Zagrebu, Mijat Sabljar. Pretpostavlja se da je uzrokom propasti bio jedan od velikih potresa koji su u kasnoantičko vrijeme potresali Sredozemlje, ali to još za sada nije znanstveno dokazano.
Arheološkim i geofizičkim istraživanjima na području Caske ušlo se u trag rimskim građevinama stambene i gospodarske namjene. Riječ je o imanjima ( villaerusticae ) koje su Rimljani gradili duz istočne jadranske obale tijekom prvih stoljeća po Kristu. Svako takvo imanje sastojalo se od stambenog prostora za boravak vlasnika, prostora namijenjenog stalnom boravku robova i sluga te prostora za preradu i skladištenje gospodarskih proizvoda. Bogatiji zemljoposjednici znali su imati više takvih rustičnih vila koje su bile središta udaljenijih poljoprivrednih posjeda, ali su osim njih imali još i kuću u gradu (villa urbana) ili njegovom predgrađu (villasuburbana).
Negdje na prostoru Caske nalazilo se imanje poznate rimske senatorske obitelji Calpurnii Pisones,o čemu svjedoči nalaz triju žrtvenika koje je postavila Kalpurnija, kći Lucija Kalpurnija Pizona, rimskog konzula 1.g. pr. Kr., a unuka Gneja Kalpurnija Pizona, rimskog konzula 23. g. pr. Kr. Dok je Kalpurnija boravila na području Novalje, njezina je obitelj prolazila teške trenutke: stric je 19. g. po. Kr. bio optužen za ubojstvo mladog i omiljenog Germanika (nećaka cara Tiberija i brata cara Klaudija), što je završilo njegovim samoubojstvom u tijeku sudskoga procesa 20. g. po Kristu. Kalpurnijin otac također je počinio samoubojstvo 24. g. po Kristu, u vrijeme namještenog sudskog procesa za navodnu uvredu veličanstva.
_1586457126.jpg)
Na nekropoli su ukupno istražena četrdeset i četiri paljevinska groba te jedan skeletni, koji se mogu datirati u prva četiri stoljeća po Kristu. Osobitost nekropole u Novalji poseban je način izrade grobova, kakav za sada nije potvrđen niti na jednom drugom nalazištu. Pepeo i spaljene kosti pokojnika zajedno s grobnim prilozima polagali su se na zemljano dno grobne rake i prekrivali konstrukcijom izrađenom od krovne opeke i kupa kanalica u obliku dvoslivnog krova. Dvije spojene kupe kanalice činile su stilizirani dimnjak kroz koji se moglo žrtvovati hranu i piće ili otvoriti prolaz za pokojnikovu dušu. Potom bi se grob obzidao pravokutnom konstrukcijom od lomljenog kamena i žbuke, čija je gornja površina zajedno s opisanim “dimnjakom”, ostajala vidljiva na površini zemlje.
Pokojnicima su se u grob prilagali razni predmeti za svakodnevnu uporabu, koji su im mogli poslužiti u zagrobnome životu. Keramičke uljanice trebale su osvijetliti mračan put na drugi svijet; u keramičkom i staklenom posuđu valjalo je ponijeti potrebnu hranu i piće;novcem je trebalo platiti prijevoz u podzemlje preko podzemne rijeke Stiks, a svakodnevni predmeti trebali su pokojniku poslužiti da i na drugoj strani bude okružen dragim, poznatim stvarima. Da bi žene i dalje bile njegovanje i lijepe, u grob su s njima polagani kozmetički pribor i nakit izrađeni od bronce, olova, željeza i kosti.
_1586457060.jpg)
U neposrednoj blizini grobova često se pronalaze amfore koje su vjerojatno ostavljene nakon ukopnih ili posmrtnih gozbi, ili pak nakon prinošenja žrtava ljevanica. Grobovi su bili označeni nadgrobnim natpisima, kojih je do sada pronađeno desetak. Iz njih iščitavamo imena, starosnu dob i zanimanja nekadašnjih stanovnika Novalje. Tako, na primjer, saznajemo da je Lucije postavio nadgrobni spomenik predragoj ženi Viktorini koja je doživjela 60 godina ili da je u Caski bio pokopan Atik, knjigovođa (dispensator) lokalnoga imanja.
Izložbu je moguće pogledati do 1. svibnja na web stranicama Gradskog muzeja Novalja.