Sveučilišni profesor dr.sci. Pavuša Vežić kao konzervator za vrijeme Domovinskog rata bio je, zajedno s Miljenkom Domijanom, prvi koji je dokumentirao svaki napad na kulturnu i graditeljsku baštinu Zadra. Ona je, na sreću, brzo sanirana, a ratne ožiljke moguće je vidjeti na fotografijama tog doba, i to crno-bijelim.
U vrijeme rata s koronavirusom naišli samo na prof. Vežića s fotoaparatom i s pitanjem što će ovjekovječiti iz ovog kriznog razdoblja.
Povjesničar umjetnosti, ponajbolji poznavatelj zadarske baštine s kojom rado upoznaje i građane Zadra, ipak vidi ono što drugi ne zapažaju u povijesnoj jezgri. Ulice su prazne i jedinstvena je prilika tako ih snimiti i vidjeti nešto što u normalnim okolnostima gradskog života nije moguće.
– A to su, na primjer, promjene na pravocrtnom antičkom rasteru ulica, koje su s vremenom postale krivudave. Pogledajte Kalelargu koja nije ona ravna linija, (Decumanus Maximus, op.a). To je najvjerojatnije nastalo tijekom srednjovjekovnog razdoblja Zadra, informirao nas je u prolazu prof. Vežić. Kao i na jedinstvenu vidljivost gornje paralelne ulice, što je također fotografirao.
A hoće li jednog dana to predstaviti Zadranima kada se budu mogli okupljati u vremenu postkorone, ovisi, kaže, hoće li ga tko pozvati da ispriča što je sve vidio i snimio u danima kada su građani bili u kućnim izolacijama. Grad ipak ima svoj unutrašnji život, kojem je dr. Pavuša Vežić vjeran i u doba korona epidemije.
