Zadarski maturant Gimnazije Jurja Barakovića Luka Nešović najnoviji je i šesti član zadarske dramske grupe “Drama plus” koji je u posljednje tri godine upisao glumačku Akademiju. Mladi glumac primljen je u londonsku glumačku školu East 15 Sveučilišta Essex. Bio je i naš gost u emisiji “Na mladima svijet ostaje” Radija 057 u kojoj nam je ispričao svoju priču, kako je izgledao virtualni prijemni u doba korone i više…
– Moja glumačka karijera počela je u 6. razredu s mojih 12 godina, kada sam upisao dramsku lutkarsku radionicu “Donatolina” u Kazalištu lutaka Zadar. Dosta sam se brzo i lako snašao u kazališnom okruženju i odmah sam zavolio taj rad, reflektore, ljude… Upravo zbog te ljubavi shvatio sam da želim nastaviti u tom smjeru.
Prva Lukina predstava u Drami plus, koju vodi redatelj Vinko Radovčić, bila je “Moj sin samo malo sporije hoda”, zatim su uslijedile uloge u “Krležijani” i “Životinjskoj farmi”, ali i brojnim drugim projektima koji se redovito odvijaju tokom cijele godine.
– Najdraža uloga mi je uloga Squealera iz “Životinjske farme”, prvenstveno zato što je to bio jako velik izazov za mene. Radi se o vrlo teškoj i kompleksnoj ulozi lika koji vodi i kontrolira cijeli život na Farmi u kojoj su se životinje pobunile protiv vladavine čovjeka. Riječ je o dobrom primjeru komunizma, društva općenito, načina kako ljudi međusobno funkcioniraju i kako politika utječe na naš svakodnevni život… U svakom slučaju, teško je ući u mentalitet jednog vođe i tiranina, ali mislim da sam iz te uloge zaista puno naučio i narastao kao glumac.
– U glumi je najvažniji rad na sebi, kao i u većini profesija. No smatram da kvalitetnog glumca ne čini njegovo obrazovanje, jer postoji niz odličnih glumaca koji nisu prošli škole, niti Akademije. Engleska me privukla jer mislim da će mi pružiti više prilika i prostora za moj rad, ali i dati drugačije iskustvo od onog koje bih dobio u Zagrebu ili Rijeci. Studij koji upisujem je dosta specifičan jer daje naglasak na multikulturnu atmosferu, okupljajući studente iz cijelog svijeta, kaže Luka koje čeka obrazovanje u jednom od kazališnih centara svijeta.
Za virtualni primjeni za londonski studij glume bilo je potrebno pripremiti dva monologa – jedan klasični i jedan moderni:
– Za klasični sam odabrao Shakespearovog “Hamleta”, a za moderni dijalog komad iz “Lisabonske Traviate” Terrencea McNallyja. Zbog korone, prijemni se nije odvijao uživo, već sam dijaloge morao snimiti i poslati online. Nakon toga je uslijedio videointervju preko Skype-a u kojem me je komisija upoznavala sa studijem. Cilj je bio i da se oni upoznaju sa mnom i mojim ambicijama, odnosno da vide “kako dišem”. Drugi dio videointervjua bile su glumačke vježbe prilikom kojih sam morao ponoviti Shakespeareov monolog – i to na hrvatskom! Prevodio sam ga u hodu, a stari arhaičan enegleski nije mi bio toliko poznat, pa je definitivno bilo zanimljivo, naglašava mladi zadarski glumac.
– Htio bi se okušati u svemu i ne bih se htio ograničavati samo jednom formom. Kod nas je biti umjetnik općenito teško, ali i općenito se treba boriti za svoje “mjesto pod suncem”. Zbog više opcija i jako razvijene kulturne scene, lakše je “probiti” se u Londonu nego u Hrvatskoj, zaključuje Luka koji naglašava kako iza glumačke profesije ne stoji samo glamur, nego i puno rada, truda i upornosti.
