Ovotjedna preporuka knjižničarke Gradske knjižnice Zadar Vere Vitori je knjiga zadarskog novinara i publicista Drage Marića pod nazivom “Otkidanja od zaborava”.
Poznati sportski novinar Drago Marić obogatio je zadarsku publicistiku knjigama na temu povijesti sporta i sportaša Zadra (nogomet, košarka, biciklizam, atletika, plivanje, veslanje, odbojka, rukomet, jedrenje), a u razdoblju od 2016. od 2018. godine objavio je niz od pet naslova posvećenih Zadru i njegovim stanovnicima: Priče podsjetnice, Zadar nekad i sad, Zadarsko iverje, Zadrom kroz vrijeme, Od Punte Bajlo do Puntamike. Većinu ih je izdao u vlastitoj nakladi, a izbor tema pojasnio je sljedećim riječima: „Oduvijek me je u prvome redu zanimao Zadar i Zadrani.” “Otkidanja od zaborava” najnovija je knjiga sa širokom lepezom Marićevih priča, izašla 2020. godine.
Veliki broj objavljenih knjiga (trideset) ovog svojevrsnog zadarskog kroničara, nastao je kao rezultat cjeloživotnog zapisivanja događaja kojima je često i sam bio svjedokom ili ih je čuo od drugih, u nadopuni s podacima iz tiska. Primjerice, spominje se prvog vlaka u Zadru, ali i pada anđela sa zvonika sv. Stošije, „NLO-a” na zadarskom obzorju, Zadru najbližeg otoka do 1986. – Svetog Klementa, prve škole za mršavljenje i mnoštva drugih zanimljivosti.
Fokusirajući se na grad i njegove stanovnike s iskrenim uvažavanjem piše o znamenitim i zaslužnim građanima ali i običnim ljudima (brijači, prodavači, ribari, krojači…) te o važnim i naoko nevažnim događajima i situacijama. Spominje se i zadarskih osobenjaka, ali i službi kojih davno nema (javni nosači), rukovodeći se idejom da sve ima svoje mjesto i ulogu u povijesti Zadra, jer grad čine gradom svi njegovi žitelji.
Vremenski raspon Marićevih osvrta i crtica ponekad zadire i u prethodna stoljeća, ali ih većina obuhvaća razdoblje od 1944. godine do danas. Bavi se prošlošću, kao i sadašnjošću, jer se radi o tkanju koje sačinjava grad.
Štivo je prožeto anegdotama, osobnim promišljanjima, često s nenametljivom porukom, a ponegdje i kritikom, što pridonosi životnosti.
Autor se opredijelio za jasan stil, kojeg krasi sažetost i jezgrovitost, jer je svjestan „da se danas malo kome čitaju lancuni.” Upravo te odlike, uz sadržajnu komponentu, čine ga zanimljivim i pogodnim za čitanje. Pristupačan je svim uzrastima Zadrana, starijoj i mlađoj generaciji, jer svatko može prepoznati lokaciju o kojoj se priča, neke od likova, obogatiti sjećanja na svoje ili djetinjstvo i mladost svojih roditelja te evocirati bližu ili dalju prošlost…
Iako piše s namjerom da se navedeno ne zaboravi, tekstovi obiluju podacima iz koji se može puno novoga naučiti, te su knjige i svojevrsna promidžba Zadra.
Drago Marić, kako kaže, gleda srcem te nam je zato uspio prezentirati Zadar i njegove stanovnike na topao i blizak način, pobuđujući kod čitatelja ljubav i interes za boljim upoznavanjem mjesta rođenja i življenja, doprinoseći izgradnji identiteta i osjećaja pripadnosti gradu.