Uvijek se radujem poštanskoj marki čija je priča na bilo koji način povezana sa Zadrom. Ovog puta je to ovogodišnje izdanje Talijanske pošte i Ministarstva gospodarskog razvoja kojim je obilježena 200. obljetnica tvrtke za proizvodnju alkoholnih pića Luxardo. Riječ je o još jednom u nizu priznanja toj tvrtki za izvrsnost njihovih proizvoda.
Motiv na marki je preslika crteža s razglednice iz tridesetih godina koja se čuva u Područnom zavodu za istarsko-fiumansko-dalmatinsku kulturu u Trstu, nastalu oko 1930. godine, a prikazuje ženu, s elegantnom čašom i klasičnim bocom Maraskina od slame, koja tvrtku karakterizira od 1821. godine, na čijem se vrhu ističe logo Luxarda. Kao da je sva vrijednost ovog svjetskog branda u godini njegove obljetnice smještena unutar okvira jednoga maloga šarenog papirića – poštanske marke.
Razglednica Girolimo Luxardo s klasičnim elementima dizajna
Priča o Luxardu započela je 1817. godine kada je Girolamo Luxardo kao konzularni predstavnik Kraljevine Sardinije sa svojom obitelji preselio u Zadar koji je u to vrijeme bio dio Austrijskog Carstva. Zadar je bio poznata kao grad maraskina, likera koji se u Dalmaciji proizvodio od srednjeg vijeka, a često se pravio i u samostanima. Njegova supruga markiza Maria Canevari posebno se bavila usavršavanjem “rosolio maraskina” kojeg su mnogi smatrali pravim specijalitetom, toliko da ga je Luxardo uveo u industrijsku proizvodnju. Godine 1913. nasljednik treće generacije Michelangelo Luxardo izgradio je vrlo modernu destileriju, vjerojatno najveću u cijelom Austro-Ugarskoj Monarhiji. I danas ljudi koji stižu u Zadar (kao i domaći ljudi) ne mogu a da ne primijete impozantnu zgradu na ulazu u zadarsku luku u kojoj je bilo sjedište i rezidencija obitelji Luxardo (koja je nažalost danas u gotovo ruševnom stanju).
Povijesno mjesto tvrtke Luxardo u Zadru
Krajem Prvog svjetskog rata (1918.) Zadar je uključen u Kraljevinu Italiju, a tvrtka Luxardo uskoro je postala najvažnija destilerija u zemlji. U Drugom svjetskom ratu, tvornica je gotovo potpuno uništena, a nakon toga nacionalizirana. Činilo se da je poslu obitelji Luxardo došao kraj. No, jedini preživjeli brat četvrte generacije, Giorgio Luxardo, imao je hrabrosti ponovno pokrenuti drevni posao. Zajedno s mladim Nicolòom III. otvori je tvornicu u Torregliji, u pokrajini Padova u talijanskoj regiji Veneto, otvarajući time novo poglavlje u povijesti tvrtke. Danas u tvrtki radi šesta i sedma generacija obitelji Luxardo.
Stoga i nedavnu proslavu 200. obljetnice zadarske tvrtke Maraska treba razumjeti u kontekstu ove priče.