Knjiga „Crno na bijelo i vice versa” sveučilišnog profesora i likovnog kritičara Vinka Srhoja, upravo objavljena u suizdanju AICA-e i Durieuxa, posljedak je nagrade hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja kritičara za 2019./20. godinu i zbir je kritičarske i znanstvene aktivnosti kroz intenzivnu prisutnost autora na hrvatskoj kritičarskoj sceni od druge polovice sedamdesetih do danas.
U skoro pola stoljeća, Srhoj je objavio 1 500 naslova, od kojih je trećina političkih tekstova koji su uglavnom bili objavljivani u Narodnom listu koji je nažalost “šaptom pao”. I sada je zadarski povjesničar umjetnosti te nagrađeni likovni kritičar bio u na Bijenalu slikarstva u Veneciji te do umjetničkih raiznica Milana, o čemu će pisati u specijaliziranom časopisu Kultura.
Srhoj će po novu knjigu otići u zagreb gdje će na jesen biti promcija prvo u Zagrebu a onda i u Zadru.
Knjiga je podijeljena na dva temeljna poglavlja naslovljena: „Na osunčanoj strani” i „Najgore od najboljeg”, i kako navodi recenzent knjige Ivica Župan svojevrstan je avers i revers umjetničkog života podijeljenog simetralom afirmacije i negacije, odnosno jednake zastupljenosti pozitivno i negativno ocijenjenih autora i djela.
Izbor tekstova zamišljen je tako kao vrijednosni duopol hrvatske i svjetske recentne umjetnosti, pa su tako i neka velika imena naše i svjetske umjetničke scene promotrena kritički, a vrijedni od manje vrijednih ili bezvrijednih dijelova njihova opusa, odijeljeni i stavljeni na mjesto koje im pripada.
Recenzent nadalje navodi da je u strukturi rečenica i oštroumnih zapažanja ovoga kritičara jezik jasan, jednostavan a stručan, stav redovito argumentiran, a stil pitak, bez „akademizama” uočljivih kod velikog broja naših likovnih kritičara. Blistava i ekspresivna erudicija omogućuju mu da piše stilom koji je pristupačan i najširoj publici s jedne strane, a s druge strane sve što piše je iznimno argumentirano i potkrijepljeno.
Tekstovi objavljeni u knjizi pružaju sjajan uvid u povijest moderne i suvremene umjetnosti, a osim znalcima, bit će zanimljivi i širem krugu čitatelja. Knjiga je neiscrpna riznica erudicije, znalačkog pisanja, virtuoznosti riječi i rečeničnog sklopa, snažno prožeta autorovim osobnim stajalištima i ukusom.
U pisanje o likovnoj umjetnosti kroz godine je uveo neke vrlo karakteristične termine, specifične sintagme, fraze koje su danas postale općim mjestima u predgovorima kataloga, monografijama, kritikama, posebno u vokabularu vrednovanja djela. Mišljenja sam da će ova knjiga vratiti, na domaćoj sceni onaj često izgubljeni legitimitet kritike kao savjesti struke, kao instancije koja omogućava diferencijalno pozicioniranje umjetničkog rada, u odnosu na neposredni kontekst njegova izlaganja, zaključuje Župan.