Svjetsku premijeru na ovogodišnjem 70. pulskom filmskom festivalu imao je i film “Samo kad se smijem”, redateljice Vanje Juranić, kojem je tijekom festivala dodijeljena nagrada Kino mreže. Ovom filmskom ostvarenju snimanom u Zadru, u kojem se pojavljuju tri Zadranke: Tihana Lazović, Maruška Aras i Elodie Paleka, inpiracija redateljici bio je slučaj Ane Magaš. Talentirana Tihana Lazović za svoju ulogu Tine na tom je festivalu osvojila i prestižnu nagradu za najbolju glumicu.
Nagrada koja se dodjeljuje prvi put omogućuje filmu širu distribuciju, a filmu Juranić dodijeljena je zbog iznimno važne tematike kojom se bavi – obiteljskim nasiljem.
Redateljica i montažerka filma je Vanja Juranić, koja, uz Elmu Tataragić, supotpisuje i scenarij za film, a producenti su Damir Terešak i Nikolina Vučetić Zečević. Slavko Sobin i Tihana Lazović tumače glavne uloge, a u ostalim se ulogama, osim spomenutih Zadranki, pojavljuju Jasna Đuričić, Marina Redžepović, Stojan Matavulj, Stipe Radoja, Nadine Mičić, Iva Jerković, Ivan Čuić, Filip Radoš, Gloria Dubelj, Mirela Brekalo i Aneta Grabovac. Direktor fotografije je Danko Vučinović, kostimografkinja Lidija Sertić, a skladateljica je Janja Lončar.
Radnja filma donosi priču o dvadesetosmogodišnjoj Tini (Lazović) koja s mužem Franom (Sobin) vodi naizgled idiličan život. Zatrudnjevši tijekom studija psihologije, Tina prekida studij, a dane provodi kao kućanica. S mužem koji radi dobar posao i dovoljno zarađuje, ona se ni ne mora zaposliti, no s obzirom na to da je od studija odustala zbog trudnoće i majčinstva, jednoga dana nakon što sretne kolegicu sa studija, dobije ideju da se vrati u studentske klupe. Smatrajući da je njezina šestogodišnja kći već dovoljno velika, te da može nastaviti sa studijem, Tina se ipak odlučuje slijediti svoju nekadašnju, očigledno nikad ugašenu želju. Međutim, nije baš da nailazi na odobravanje muža i okoline. Iako se čini da je njezin muž u redu s tom odlukom, njegove prve reakcije sugeriraju ipak kakvo neslaganje s takvom situacijom, što se kasnije pokaže točno, jer situacija se dodatno zakomplicira sitnim spačkama, a potom i nasiljem.
Film »Samo kad se smijem« uvjerljiv je prikaz obiteljskih odnosa, psihologije i geneze nasilja s njegovim posljedicama, kritičko portretiranje uloge i pozicije žene u (južnjačkim) konturama patrijarhalnog društva ili jednostavno šokatna priča o posljedicama nasilja koje još uvijek uzimamo zdravo za gotovo, sve dok se ne dogodi i – nama, piše Novi list.
