Prije 65 godina Alfred Hitchock u kina je izbacio po mnogima možda i svoj najbolji i najutjecajniji film u karijeri, psihološki triler „Vrtoglavica”. Kao i kod većine filmova iz bogatog opusa, Hitchcock je priču opet pronašao u stranicama knjige, ovom prilikom Od mrtvih francuskih autora Pierrea Boileaua i Thomasa Narcejaca.
Upravo s „Vrtoglavicom”, filmom koji je nakon 50 godina, 2012. detronizirao Građanina Kanea s vrha najboljeg filma svih vremena u izboru Sight & Sound, večeras slavimo Hitchockov 124. rođendan te zatvaramo prvu godinu manifestacije „Hithcock Nights”!
Radnja „Vrtoglavice” u fokusu ima emotivnog Johna ´Scottieja´ Fergusona, nekad sposobnog detektiva iz San Francisca, još uvijek progone sjećanja na tragediju koja se zbila tijekom noćne potjere za jednim zločincem. Nakon tog događaja John se počeo panično bojati visine te se, mučen osjećajem krivnje, odlučio povući iz službe. Opuštajući se u društvu romantične slikarice Marjorie ´Midge´ Wood, svoje najbolje prijateljice koja je u njega platonski zaljubljena, John, tjeran znatiželjom, pristane pomoći svom starom prijatelju Gavinu Elsteru, vlasniku brodogradilišta čija senzibilna supruga Madeleine pati od neobičnog psihičkog poremećaja.
Naime, Madeleine često izgubi osjećaj za vrijeme te zna sate provesti u lutanju gradom ili pomnom promatranju jedne slike u muzeju. U tome ne bi bilo ništa čudno da ona odnedavno ne pati od amnezije zbog koje se uopće ne sjeća tih sati. Zabrinut za svoju suprugu, Gavin uspije nagovoriti Johna da je neko vrijeme prati, te ga detaljno izvijesti o bilo čemu neobičnom. A kad prvi put ugleda Madeleine, Johna će atraktivna i profinjena plavuša smjesta privući. Slijedeći je iz dana u dan, postepeno će shvatiti da je ona opsjednuta tragičnom sudbinom privlačne Carlotte, djevojke koja je u dobi od 26 godina počinila samoubojstvo i čija je ljepota ovjekovječena na portretu u muzeju. Nedugo nakon što dozna da je Carlotta sahranjena na malom groblju podno zvonika stare španjolske misije, John će u posljednjem trenutku spasiti Madeleine prilikom njezina pokušaja samoubojstva skokom u more. Zbliživši se s nesretnom ženom, John će zaključiti da se među njima rodila neobična ljubavna veza, ali i prekasno shvatiti da je Madeleine odlučila opet pokušati samoubojstvo skokom s crkvenog zvonika…
Hitchcock u fazi pretprodukcije ni ovaj put nije bio zadovoljan prvom verzijom scenarija pa je konačni posao uređivanja ideja nakon dramaturga Maxwella Andersona i Aleca Coppela dopao Samuela Taylora. Centralna tema priče je i dalje ostala psihološka i romantična opsesija, ali isto tako i dekonstrukcija muške konstrukcije ženstvenosti i same muškosti. Kompleksna dvostruka uloga Judy/Madeleine prvotno je namijenjena Veri Miles, no kako je produkcija zbog redateljeve bolesti trebala biti odgođena na neko vrijeme, Miles je zatrudnjela, a Hitchcock je svoju muzu pronašao u magnetičnoj Kim Novak. Uloga ranjivog Fergusona dopala je najpopularnijeg tzv. momka iz susjedstva, Jamesa Stewarta. Ovo je bila četvrta, a ujedno i posljednja zajednička suradnja Hitchcocka i Stewarta pošto film nije polučio očekivan rezultat na kinoblagajnama.
Zahvaljujući kompleksnim temama, proganjajuće snovolikom glazbom Bernarda Hermanna, nešto sporijem ritmu i surealnoj kameri Roberta Burksa, „Vrtoglavica” je u mnogočemu bila film ispred svojeg vremena. Kroz nadolazeće godine je postala predmet ozbiljnih studija i diskusija, stekla je i pravi kult štovatelja i mnogi autori su je reciklirali (najbolji primjer je Brian De Palma i njegova „Opsesija”), a već desetljećima se nalazi i visoko na ljestvicama najboljih ostvarenja svih vremena.
Stoga nemojte propustiti „Vrtoglavicu” u nezaboravnom ambijentu dvorišta Muzeja antičkog stakla večeras od 21 h!
