Večeras s početkom u 20 sati u ilirijinom Arsenalu odigrat će se višestruko nagrađivana hit predstava “Vla Vla Vlajland Cabaret” prema tekstu i u režiji Ivana Lea Leme i u izvedbi nenadmašne Ecije Ojdanić.
“Nakon Cabareta Splićamke, Cabareta „Preko veze”, SF Cabareta Split in Space, ovo je moj četvrti cabaret, zapravo kolažna forma u kojoj žanrovski kombiniram storytelling, stand up, burlesque i mnoge tipično cabaretske postupke kao što su liberalnost, fragmentarnost, apartnost, satiričnost, provokativnost u izboru tema itd.
Ono što me zapravo zanimalo u svim tim cabaretima jest dovesti ženske persone u njihovim životnim sunovratima do ruba, do živčanog sloma, do dna, do radikalizirane današnjice koja u njima istiskuje ljudskost i testira izdržljivost, ali i daje svijetu priliku za suštinske i sudbinske spoznaje.
Volim i u sebi i u mojim herojkama i heroinama nalaziti snagu i inspiraciju za napraviti korak dalje, za izroniti iz oceana mračnog nesporazuma, još mračnijeg nerazumijevanja i najmračnijeg neznanja.
Jer svi smo danas u ovim apokaliptično apatičnim vremenima na nekom radikalnom raskršću i moramo jedni druge podsjećati da nam je cilj i smisao boriti se za sljedeći dah što čišćeg zraka i sljedeći korak što moralnijeg života. U Vla Vla Vlajland cabaretu jedna arhe/stereo tipična Vlajna hajdučki se hrva protiv nekoliko predrasuda uzidanih u nju pogrešnim odgojem, patrijarhalnom (ne)kulturom, nacionalističkom pristupu povijesti i sličnim nastrano nasilnim tradicionalnim i novokomponiranim naivnostima.
U tom ratu protiv same sebe i svijeta čije sablje sijeku sve što strši, moja se Vlajna zdravim razumom i ljubavlju uzdiže iz mentalitetskog kamenjara i uspijeva postići emancipaciju.
I Ecija, moja višedesetljetna muza, i ja podrijetlom smo Vlaji iz Dalmatinske zagore pa smo ovaj kolerično melodramatični dramsko kabaretski mono maraton otrčali kozjim stazama vlaškog dijalekta.
Golim smo jezicima krčili drače, nabadali smo tabane na grube augmentative, proklizavali smo niz strme litice jezičnog krajobraza koji je krški okrutan, ali i pitoreskno očaravajuć. Kakav je, da je, naš je. Nadam se da ni vlaški mentalitet, niti vlaški jezik nismo zlouporabili, već da smo ga utkali u psihoterapijsku seansu koja i nama i našem napaćenom narodu daje priliku za iscjeljujući smijeh.
Nek nam koplja dobrih namjera pogode alku vašeg srca usridu!”
Ivan Leo Lemo
