U bogatoj zadarskoj crkvenoj povijesti bilo je i pokreta koji su izbačeni kao heretički ili se njihova praksa izgubila dolaskom modernijih vremena, a jedan od njih su flagelanti – bičevaoci. Riječ je zapravo o pretečama današnjeg pokreta Opusa Dei, u kojem se samokažnjavanje bičem zna prakticirati, što je odjek ovog običaja iz prošlosti.
Obredno samokažnjavanje ima svoje korijene još u prapovijesti, a u srednjem vijeku flagelanti su se ritualno samokažnjavali na javnim mjestima – bičevanjem do krvi, po uzoru na slične muke koje je prošao Isus Krist, dok su ga odvodili na brdo Kalvariju, ne bi li tako svoje sugrađane uvjerili na skori dolazak sudnjeg da i promjenu njihovog ponašanja. Nakon što ih je papa Aleksandar IV. (1199. – 1261.) zabranio ponovno su se javili nakon velike epidemije kuge sredinom 14. stoljeća.
O postojanju flagelanata u Zadru svjedoče matrikule bratovština bičevalaca, a navodno izgubljena matrikula flagelanata sv. Silvestra, koja se čuvala u obitelji Filippi u Zadru, zapravo se čuva u knjižnici
Houghton na Sveučilištu Harvard, otkrio je zadarski povjesničar umjetnosti Bojan Goja. O matrikuli je ranije na temelju starije dokumentacije opširno pisao akademik Ivo Petricioli, a Goja je revidirao neke njegove zaključke novim podacima i zaključcima.
Matrikula zadarske bratovštine bičevalaca (flagelanata) sv. Silvestra koja se nekada čuvala u obitelji Filippi u Zadru bila je skupini umjetnički izrađenih predmeta za čije se postojanje znalo, ali su smatrani izgubljenima. Prvi ju je opisao arheolog i povjesničar Luka Jelić. Korice su joj od drva pokrivenog crvenim baršunom, nekad sa srebrnim okovom, koji je i tada već nedostajao. Tekst je djelomično ispisan kaligrafskim slovima gotice – humanistike.
U svom radu temeljenom na Jelićevom, zadarski povjesničar umjetnosti Ivo Petricioli istaknuo je lijepo slikane inicijale, figuralne prizore, bogati ornament uz rubove te scenu s tri ljudska lika: sv. Silvestar u papinskom ornatu kako sjedi na prijestolju uz koje simetrično kleče svećenik Lagusin odjeven u misno ruho i gaštald Šimun Obloserović u bratimskoj tunici i tamnom kapom u Rukama. On se spominje i u popisu zadarskih građana 1527. godine. Ispravno je zaključio da je autor minijatura i dekora naslovne stranice svećenik Ivan Mutinelli. Svoj je rad Petricioli zaključio pretpostavkom da su obje matrikule koje Jelić obrađuje najvjerojatnije izgubljene.
U Zadru je tijekom stoljeća, a posebno u srednjem vijeku, bilo dosta bratovština; neke su bile cehovske, u kojima su bili udruženi različiti obrtnici, a druge su bile na vjerskoj osnovi i djelatnost im je bila pretežno karitativna. Jedna od vjerskih bratovština bila je i bratovština bičevalaca (flagelanata) sv. Silvestra. Ta je bratovština, ističe Petricioli, imala svoje sjedište najprije u crkvi. sv. Silvestra, koja se nalazila na južnom dijelu grada uz Kovačku ulicu. Godine 1412. preselila se u crkvu sv. Tome, južno od crkve sv. Krševana, i prenijela na nju ime sv. Silvestra. Dok se nalazila u staroj crkvi, ta se crkva često nazivala imenom bičevalaca.
Na čelu bratovštine stajao je gastald, a uz njega prokurator, vikar i 12 dekana. Bratovština ima i pisara (scrivan) i tri svećenika. Osim za vjerske dužnosti članovi bratovštine morali su se brinuti i zato da se međusobno pomažu u nevolji. Nabraja se mnogo crkvenog ruha, tunike koje su odijevale na procesijama, a svakako su najinteresantniji bili Judin kostim, maska sv. Silvestra, odjeća za Gospin kip te plašt za pogrebne svečanosti. Tu nema tu spomena o bičevanju čime su se bavili u ranijim stoljećima.
Petricioli je matrikulu mogao proučavati samo preko crno-bijelih fotografija i Jelićevog opisa, no ona ipak nije izgubljena i čuva se u knjižnici Houghton na Sveučilištu Harvard, Cambridge, Massachusetts. Kako Goja otkriva, prvi put se spominje u popratnom katalogu izložbe iluminiranih i kaligrafskih rukopisa koja je od 14. veljače do 1. travnja 1955. godine bila održana u Fogg Art Museum & Houghton Library. Kupio ju je Philip Hofer od H. P. Krausa 1952. godine, a u knjižnicu Houghton je pohranjena 1967. godine. Zanimljivo je da je oštećena vrpca s godinom 1540., vidljiva na Jelićevoj fotografiji, vjerojatno kako bi se prikazala starijom nego što jest.
Kako je izgledalo prakticiranje flagelanstva u Zadru? U sačuvanoj matrikuli ne navode se detalji provođenja obreda, ali po onome što se zna da se događalo u drugim zemljama, sigurno su imali neke javne manifestacije svojih pobožnosti, poput sudjelovanja u procesijama s bijelim haljama i križevima. To su naravno bile muške bratovštine i nije se moglo dogoditi da u njima sudjeluju žene. Morali su imati i svoje lokalne lidere, poput Konrada Schmida u Njemačkoj, koji se proglasio Mesijom da bi 1369. godine bio spaljen na lomači. Ono što je dokumentirano je da su se u Hrvatskoj pojavili u 13. stoljeću, da su vrlo brzo počeli osnivati svoje bratovštine. U Zadru su postojale dvije bratovštine bičevaoca sv. Silvestra i Svih Svetih, u Korčuli Svih Svetih a na Rabu sv. Kristofora. Matrikula rapske bratovštine propisivala je obveze bratima koji se u nedjelju morao prošetati po mjestu bičujući se. Vremenski putnik u srednji vijek zasigurno bi takve prizore zatekao i u Zadru.