Prof. Donal Cooper, koji je otkrio zadarski križ u Italiji, posjetio je 21. lipnja 2023. samostan Svetog Frane i tom prilikom interesirao se za status križa.
Mogao sam mu samo reći kako „dolaze dobri signali”. Njegov upit potakao me da 11. srpnja opet emailom pošaljem upit o tome odgovornoj osobi u Ministarstvo kulture. Nije bilo odgovora, a kako me je kasnije dotična službenica obavijestila, čekalo se kako će se proces oko povrata razvijati. Samo nekoliko dana poslije, 18. srpnja, nazvala me ministrica Kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i saopćila mi kako je veleposlanik RH u Rimu Jasen Mesić uznemiren, jer je vijest o darovnici križa Republici Hrvatskoj objavljena na jednom lokalnom webportalu grada La Spezia. Postupak je, naime, trebao ostati u diskreciji, kao što je to bilo dok je veleposlanik Mesić u suradnji s kolegama iz Generalnog konzulata u Milanu mjesecima vodio pregovore s generalom Molineseom, glavnim zapovjednikom posebne postrojbe talijanskih karabinjera koji se bave povratom kulturnih dobara.
U te pregovore bilo je uključeno talijansko Ministarstvom kulture, kao i gradonačelnik grada La Spezia. Dogovori su vođeni s članovima obitelji Lia kako bi se križ na najjednostavniji način vratio u Hrvatsku. Našao sam tu vijest na Webu gdje je između ostalog pisalo kako su djeca, nasljednici Amadea Lia, poklonili križ Republici Hrvatskoj. Iako se tu nije najavljivao ništa loše, vijest je objavljena prerano, a kod takvih pitanja nikad se ne zna što se može događati. I ja sam zbog toga bio u neizvjesnosti sve do 25. srpnja kada je opet nazvala Ministrica Obuljen Koržinek i rekla kako je križ zapakiran i da ga veleposlanik Mesić uz pratnju karabinjera vraća u Hrvatsku. Nakon toga slijedili su organizacijski dogovori o povratu križa u Zadar i smještaj u muzej. Obavljeni su i potrebni servisi zaštitnih sustava muzeja. Križ je napokon svečano 4. kolovoza 2023. vraćen samostanu i stavljen na mjesto, gdje je i ranije bio. Doduše, mjesto je malo drukčije, jer je nekoliko godina nakon pljačke muzej prostorno proširen (godine 1977. i 1978.), a tada su i eksponati u njemu drukčije postavljeni. Muzej je također u to vrijeme opremljen protupožarnom i protuprovalnom zaštitom.
Prigodnoj svečanosti primopredaje križa nazočili su visoki državni dužnosnici i uvaženi gosti. Između ostalih, tu su bili: Ministrica kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek, Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić, Veleposlanik RH u Italiji Jasen Mesić, Talijanski Konzul u Rijeci Davide Bradanini, Rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican, Zadarski župan Božidar Longin, Zadarski gradonačelnik Branko Dukić, Gradonačelnik grada La Spezie Pierluigi Peracchini, Provincijal Franjevačke provincije Svetog Jeronima fra Tomislav Šanko, članovi obitelji Lia, predstavnici hrvatske i talijanske policije, i mnogi drugi. Zanimljivo je da je na svečanost došao i sin Marijane Kovačević, učenik 2. razreda osnovne škole, koji je nakon službenog dijela samoinicijativno izišao za govornicu i zahvalio se „što nije zaboravljena njegova mama”. Treba spomenuti kako ni grad Zadar nije zaboravio prof. Kovačević, jer su prigodom dana Zadra, na blagdan sv. Krševana 2023., prof. Marijana Kovačević i prof. Cooper od grada primili priznanje za rad na povratu križa, grb grada Zadra. Priznanje je preuzeo mladi sin Marijane Kovačević.
Kod svečanosti primopredaje križa bilo je nekoliko kratkih protokolarnih govora, koji su s talijanske strane naglašavali zadovoljstvo što je taj iznimno vrijedni umjetnički predmet opet u Zadru kod izvornih vlasnika, gdje i kao religiozna i umjetnička vrijednost puno više znači nego gradu La Spezia. S hrvatske strane, uz izražavanje zadovoljstva zbog povrata tog nabožnog i umjetničkog predmeta, značajnog za hrvatsku kulturu i povijest, isticana je zahvala obitelji Lia za nesebičnu gestu dara. U svom govoru između ostalog zahvalio sam posebno veleposlaniku Mesiću i spomenuo njegov optimistični odgovor na moj dopis. Kad sam došao u klupu blizu njega sagnuo se i prišapnuo mi, kako kad je to pisao, ni sam nije vjerovao da će se stvari tako odvijati.
Kasnije razmišljajući o tome, kako to da svi prijašnji službeni i privatni pokušaji da se križ vrati nisu imali uspjeha, a sada je odjednom bez nekih velikih i skupih procesa križ vraćen, odgovor sam donekle našao i u samoj vijesti objavljenoj na webportalu grada La Spezia. U tekstu je stajalo kako je vlasnik iznimno velike zbirke umjetnina Amadeo Lia sa svojim gradom La Spezia 1995. sklopio ugovor, koji je 2011. produžen, a prema kojem je obitelj Lia imala pravo na 50% dobiti ostvarene od ulaznica u muzej. U vrijeme kad su se nasljednici Amadea Lia odlučili darovati križ Republici Hrvatskoj i skinuti ga s popisa svojih umjetničkih predmeta, napravili su s gradom La Spezia novi ugovor koji između ostalog sadrži klauzulu o besplatnoj posudbi umjetnina gradu La Spezia do 2036.
Moja je pretpostavka da su se djeca obitelji Lia htjela napokon riješiti problema i različitih opterećujućih procedura u vezi s križem. U tom smislu tumačim i riječi Amadeova sina Riccarda na svečanosti u Zadru, koji je rekao kako bi njegov otac također bio sretan „da ovo vidi”.
Fra Stipe Nosić