Jučer je u Matici Hrvatske održana promocija najnovijeg romana 94-godišnjeg Ivana Aralice koji ima naslov Narukvica. Bila je to prva promocija bez samog književnika, istaknuo je domaćin Radomir Jurić, podsjećajući na neke sjajne trenutke zadarske kulture sa Zadarskom smotrom prije 33 godina, na kojoj je sudjelovao sam Aralica. Godinu dana poslije on je postao akademik.
Aralica je pisao svoj novi roman od 2019. do 2022. godine u Zadru, Primoštenu i Zagrebu. – To je dio njegovog biografskog sefa, rekla je među ostalim promotorica, sveučilišna profesorica Sanja Knežević, podsjećajući kako je Aralica bio prvi koji je diplomirao na tadašnjoj slavistici u Filozofskog fakulteta u Zadru. Ona ga je svrstala pisce nove povijesti, dinarsko -morlačkog teksta.
- Aralica je u Narukvici , kroz priču o dvije čistačice, napisao povijest velikih ženskih likova. One su autentične, potvrdio mi je jučer u razgovoru akademik Aralica. One su karijatide, koje nose ovaj roman strukturiran u šest knjiga, istaknula je prof. Knežević.
Roman ima 670 stranica i nije ga lako, a ni jednostavno čitati, s čim se složila i druga promotorica prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić. Ona je dodala kako o tim ženskim likovima progovara i kroz hrvatski i srpski nacionalni identitet.
Vjerujem da će mnogim Zadranima biti zanimljiva poglavlja o Hrvatskom proljeću. To je katarza koju on želi završiti s porukom „blago tebi ti gradiš kuću na svom“, prezentirala je prof. Knežević svoje viđenje novog romana Ivana Aralice.
To je roman koji se u petoj knjizi mogu otvoriti zadarskim ključem, napomenula je prof. Sablić Tomić.
Aralica je po tome poznat. Njegovi romani s ključem – Fukara i Ambra zbog toga su bili tema polemičkih rasprava u hrvatskoj javnosti. – U Narukvici on piše o Titu i Tuđmanu, s kojim je imao poseban odnos. I kao da pred čitateljima pokušava dati zrno opravdanja za neke svoje postupke, kazala je dobra poznavateljica Araličinog djela, prof. Sablić Tomić.
Aralica u Narukvici zapravo piše o svom političkom stradanju tijekom Hrvatskog proljeća. On je bio direktor u zadarskoj gimnaziji, čijoj je smjeni kumovao Vaso Vasiljević, koji je kao umirovljeni pukovnik bio predsjednik Školskog odbora, a koji je doživio poslije osobnu tragiku. Aralicu je od gubitka posla spasio tadašnji predsjednik SO Zadar, dr. Julije Padelin.
Činjenica je kako je Ivanu Aralici Hrvatsko proljeće zapravo dalo dodatni zamah njegovom pisanju i stvaranju poznatijeg dijela njegovog obimnog književnog djela.
