Ovdje smo mi čudo napravili, kazat će arhitekt Ante Uglešić koji nas je kao glavni projektant proveo kroz obnovljeni kompleks Sv Nikole u kojem je Međunarodni centara za podvodnu arheologiju (MCPP).
I naletimo na arheologa Antu Uglešića, predsjednika Upravnog vijeća tog UNESC-ovog centra kojeg smo kao sveučilišnog profesora pitali za ocjenu.
– Rezultat je izvrstan, osobito kad se sjetimo što je ovo bilo i na što je sličilo, kazat će bivši zadarski rektor.
Njegov imenjak, podsjeća kako se radi o jedinoj izvorno građenoj baroknoj crkvi u Zadru koja je prije 300 godina desakralizirana. Što je sve bila, znaju Zadrani koji još pamte smrad koji se širio iz prijeratnog romskog utočišta u tom prostoru.

On je nakon temeljite obnove, uređenja i nova namjene, zbilja arhitektonski vrijedan zahvat i to za svega pet milijuna eura. Dok smo obilazili zdanje, u njega su ulazili znatiželjni prolaznici
Sama građevina sv. Nikole nad kojom su konzervatori bdjeli, postala je prostor u kojem će se odvijati stručna i javna kulturna događanja, a koja će se moći održavati i u dvorištu. Ono je dobilo opločenje pazinskim kamenom kanfanarom. Uređenje dvorišta mi je bila jedna od ideja vodilja, podsjeća projektant Uglešić.

Na katu sv. Nikole uređen je prezentacijski odjel samog Centra ( u tom dijelu rješenje interijera napravio je jedan grafički studio iz Zagreba). U ophodnom dijelu same građevine nalaze se ambijentalni uredi u kojima je privilegija raditi. Zavirili smo i u prostori za tehničku podršku, sanitarni čvorovi za zaposlene, publiku te invalide kao i čajnu kuhinju. Ugrađen je i lift.
Toliko toga je komponirano u prostoru koji je godinama služio i za arhivu Tankerskoj plovidbi.
Autori projekta, Uglešić sa svojom suradnicom, arhitekticom Marijanom Rančić interpretirali su dijelove starog i zaboravljenog na moderan način. To se vodi na nekad bačvastom svodu ispod kojeg su ne vide instalacije, a sada je plafon sintetiziran u novoj interpretaciji. Arhitekt je intervenirao i u samoj apsidi unutar koje je izdignuta novouređena pozornica.

Arhitekt Uglešić je uz postojeći spoj dodao još jedan most koji povezuje dvije galerije. Niti jedna poveznica kao ni skale ne dodiruju se na postojeće kamene zidove, ističe arhitekt zadovoljan izvedbom novih i starih arhitektonskih elemenata.

– Imali smo nevjerojatno sjajne majstore. Pogledajte ove okvire koji su izvedeni kao ostaci staroga – to je izradio kamenoklesar iz Benkovca. Je li vidite onaj četvrti u nizu kapitela? Njega su u potpunosti napravili Andrej Peričić i Lucian Malta iz zadarskog kamenoklesarskog obrta kojeg je angažirao nositelj radova Krekić Avangard, navodi Uglešić. Razlika je u nijansi kamena, zapažamo djelo vrijedno divljenja.
Arhitekt je osobito zadovoljan ugradnjom drvenih površina, kako su to napravili dvojica majstore iz Bosne. Ukazuje nam na geometrijsku igru oblika kod staklenih okvira koje potpisuje Max Mara. Izgledom mali ostakljeni otvor na katu sv. Nikole vodi kroz otvor u kamenom zidu do nekadašnje samostanske cisterne, poseban je povijesni element kojeg je projektant sačuvao u tom reprezentativnom izdanju sv. Nikole.

Iznad zida u dubini kojeg je cistrena, odvijala se još jedna intervencija majstora koji su napravili zaštitu od golubova, doznajemo od ravnatelja Centra, Mladena Pešića koji se poslije pridružio kolegama na pauzi u donjem dvorištu. Projektant je za takve situacije predvidio i kamene klupe.
Sve je funkcionalno i pri tome izgleda lijepo i kvalitetno, napravljeno od dobrih materijala, pločica iz Italije.
Prava šteta što su konzervatori na zgradi dormitorija tražili beton umjesto postojeće kamene obloge.
To je novi objekt s tri apartmana od kojih svaki ima svoje dvorište u kojem će prvi uživati sudionici skore konferencije o podvodnoj arheologiji Mediterana.

I dolazimo do objekta za kojeg je projektant mislio da ga izbjegavamo jer je izložbeni paviljon obložen cor-ten čelikom. I dok mnoge podsjeća na zahrđalo željezo, to je materijal koji se sve više koristi u suvremenoj arhitekturi koja spaja staro i novo.
A to je, prema riječima arhitekta Ante Uglešića, bila njegova kreacija u tom povijesnom prostoru – građevina neobičnog krova, stilizirana od cor-tena i stakla s unutrašnjosti koja je u naturalnom betonu i diskretno dekorativnom podu kojeg neće biti teško održavati. To će biti izložbeni prostor. Arhitekt je predvidio i uzvišenje može s kojeg će se moći vidjeti u cijelosti, primjerice arheološki nalaz broda. Do te terase vode spiralne skale, uz napomenu da su na njima kao i na ostalima, odlično izrađene ograde.
Toliko je tih detalja koje je arhitekt ugradio u taj veliki projekt kojeg je Ante Uglešić počeo pripremati prije 10-ak godina u suradnji s tadašnjim ravnateljem MCPA, Lukom Bekićem.

I opet se vraćamo na njegovom imenjaka sa Sveučilišta, arheologa Uglešića koji je u susretu s arhitektom Uglešićem izrazio težnju i da se uredi prostor do Sv. Frane. To je također projekt Ante Uglešića i njegovog Forvuma koji čeka već godinama da se uredi Trg sv. Frane. Onda će to biti pečat njegovih intervencija u povijesnom javnom prostoru: od šetnice preko Poljane papa Ivana II s krunom koju će nositi kompleks sv. Nikole.
























Iako mi se taj “ruzinavi” materijal ne sviđa, generalno smatram da će kompleks Sv. Nikole biti doista reprezentativan. Bez obzira na kritike što se spomenuti materijal koristio na nekim mjestima. Ima ona stara koja kaže da se o ukusima ne raspravlja. Sve će se vidjeti kad bude otvorenje. Osobno smatram da je generalno gledajući Zadar dobio jedan lijepo uređen povijesni kompleks u kombinaciji s modernim.
Zdravko Mamić = Turudić = Vladimir Šeks = Andrej Plenković !!!
Je je, lipo si upakira oni bunker od Italije u onu falšu ruzinavu latu, toliko je to i lipoi funkcionalno daje oni nakazni brtonski bunker ipak bolje izgleda.
Je možda neko iz HDZ ima firmu za proizvodnju ili uvoz te falşe ruxinave nakarade kad su ovi tzv. zadarski tzv. arhitekti sad već počelo to masovno koristiti po gradu?
Je more reći ko Bašiću i ostaloj pseudoarhitektonskoj ekipi ds centar Zadra nije centar Glasgowa niti centar Essena pa da mu se rade fejk postindustrial pizdarije od lažne ruzine i betona ns ćoše?
Jebi ga, tebi niko i ništa i ni jedan arhitekt ne odgovara. Samo kamena štala ili tor ili gusterna da kamenim kantunom. Ima i draži u tome ali moda se mijenja. Možda će biti i Zadarski mix u povijesti arhitekture.
Već postoji Balkanski Kič kao kategorija u koju se svrstava ovakva pseudo arhitektura.
Iako ni Neo Balkanski Vandalizam ne bi bila loša kategorija za ovo Zadru specifično uništavanje arhitektonskog i urbanističkog naslijeđa koje provode wannabe moderni arhitekti sa uglednim diplomama iz Bosanskog Grahova, Zagreba ili Kosovske Mitrovice.
A odakle bi ti diplomu? Dida mate pljune u sake i štalica je gotova. Valjda bi i on sa interneta nešto pokupio, malo drva iz Bosne, benkovački kamen i staklo i to bi isto bilo moderno. Sve se mijenja pa i Zadar. Original crkva sa malo modernih elemenata. Ni žena mi muž nisu isti pa se navikneš. Tako je i ovo.
U Zadru 1760. Mletačka Republika izgradila je rimokatoličku crkvu svetoga Nikole.
U Zadru 1798. Nadvojvodina Austrija pretvorila je crkvu svetoga Nikole u vojnu bolnicu.
U Božavi 1946. rođen je Ante Uglešić, budući sarajevski nadgraditelj.
U Velome Ratu 1964. rođen je Ante Milivojev Uglešić Radin, budući zadarski starinar.
U Zadru 2023. Talijanska Republika obnovila je crkvu svetoga Nikole.
U Zadru 2024. Ante Uglešić Božavljanin i Ante Uglešić Veloraćanin razgledali su obnovljenu crkvu svetoga Nikole.
Baš ti hvala. Sve zgodno u jednom.
Volim tvoj rasizam i neukost, samo tako dalje!!
Moglo je to puno bolje… Nejasno je zašto arhitekti uporno guraju COR-TEN čelik u srednjovjekovnu arhitekturu i ambijent?! Zar nije to pretjerano uplitanje u povijesnu strukturu same građevine? Nisam arhitekt, ali sticajem okolnosti imao sam priliku obići slične građevine po nekim evropskim gradovima, (dvorci i slično) koji se također koriste kao muzejski prostori itd. Rijetko se mogu vidjeti takvi modernistički sadržaji. Isključivo rustikalni ambijent od najsitnijih detalja pa nadalje. Sami pogled na vanjsku rasvjetu i neke druge “sitnice”, (staklo) govori da se arhitekti, konzervatori i ostali, nisu pretjerano puno zabrinjavali oko tih stvari, već ono kao “spoj modernog i povijesnog”…
Ovo ostalo izgleda više manje dobro.
Dvorac je dvorac i on je star. Ako je nešto ili dio nov onda ima lufta za novo. I sljepac bi očekivano da se neće svidjeti svima ruzinavo željezo mada ono s vremenom poprimi izgled neke starine. Isto tako uvijek ima antiprotivnih.