Hrvatsko filatelističko društvo Zadar izdalo je novi broj svoga časopisa „Zadarski filatelist“.
U prvom članku Ivica Ivković piše o godišnjoj skupštini Društva na kojoj je zaključeno da se rad Društva odvijao u okviru realnih mogućnosti i u skladu sa zacrtanim planom. Usvojen je plan rada za 2024. godinu.
Igor Černigoj piše o sudjelovanju Društva na Svjetskoj filatelističkoj izložbi THAILAND 2023 u Bangkoku (od 27. 11. do 2. 12. 2023.) i Svjetskoj filatelističkoj izložbi EFIRO 2024 u Bukureštu (od 16. do 19. travnja 2024.) na kojima je filateliju izlagalo preko 60 država svijeta. Na tim je izložbama časopis Zadarski filatelist nagrađen dvjema srebrnim medaljama (klasa Filatelistička književnost – filatelistički časopisi i periodika).
Medalje sa Svjetske filatelističke izložbe THAILAN 2023 u Bangkoku i Svjetske filatelističke izložbe EFIRO 2024 u Bukureštu
Slijedi članak u kojem Romeo i Ivo Visković pišu o poštanskoj djelatnosti u Dalmaciji za druge austrijske vladavine (1814. – 1918.). Nabrojene su poštanske reforme u Austriji i Dalmaciji, detaljno je opisana priprema, izgradnja i održavanje novoizgrađene ceste preko Velebita koja povezuje Zadar i Gospić, a opisane su i brodske linije koje su povezivale Trst i Rijeku te linije iz Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika te otoka. Na tim se linijama prevozila i pošta.
U članku “Vojna pošta i ratna korespondencija” Igor Černigoj piše o organizaciji i značaju pošte u Prvom svjetskom ratu. Vijest od kuće podizala je moral vojnika, no pošta je istodobno korištena i za ratnu propagandu. Prepoznala su to i najviša vojna zapovjedništva još u 19. stoljeću. “Rat se ne može voditi bez vojne pošte”, rekao je von Moltke, načelnik Glavnog stožera njemačke kopnene vojske s početka Prvoga svjetskog rata.
Dario Filjar piše o kontroli međunarodne filatelističke razmjene u SSSR-u (1921. – 1938.), za vrijeme Druge španjolske republika u jeku građanskog rata (1938.) te za vrijeme Franciska Franka (1931. – 1939.). Mnogi filatelisti SSSR-a koji su sudjelovali u razmjeni poštanskih maraka s filatelistima drugih država, kao i vodstvo Sovjetskog filatelističkog saveza, zbog toga su bili podvrgnuti raznim represivnim mjerama staljinističkog režima.
Tihomir Bilandžić donosi članak posvećen prvoj hrvatskoj poštanskoj marki „29. listopad 1918.“ nastaloj za vrijeme Države Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS) nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije potkraj Prvog svjetskog rata. Motiv marke simbolički prikazuje osamostaljenje Hrvatske od Austro-Ugarske u slici klečećeg roba koji kida lance ropstva. U tekstu je naglasak na tehničkom dijelu nastanka ove marke.
U članku “Giovanni Missur – prvi zadarski filatelist?” Ivo Mišur polemizira je li njegov djed Giovanni možda prvi zadarski filatelist. Djed mu je rođen kao Giovanni Missur 19. svibnja 1882. godine u Zadru, u ulici Via del Teatro Vecchio br. 345, u današnjoj ulici Jurja Dalmatinca. Autor članka navodi kako je njegova velika filatelistička ostavština nakon njegove smrti podijeljena na četiri dijela između njegove djece.
Članak “Crtice iz povijesti HFD Zadar” spominje izložbu “Šesti jadranski filatelistički susreti” koja je u organizaciji zadarskih filatelista održana u Narodnom kazalištu u Zadru od 19. do 25. lipnja 1986., a na kojoj su sudjelovali izlagači iz Splita, Pule, Dubrovnika, Brežica, Čakovca, Beograda, Zagreba i Zadra.
U rubrici “Zanimljivosti iz svijeta filatelije” (autor Igor Černigoj)prikazana je zanimljiva serija od devet ruskih poštanskih maraka (izdanje 2022.) pod nazivom “Ljudske oči” za koje se kaže sljedeće: “Oči su ogledalo duše. U njima se skrivaju namjere, misli, osjećaji, žudnje, strahovi, nade. Oči odaju i laž, prijevaru, one ukazuju na prevrtljive, nepouzdane osobe, ali i na stabilne i staložene ljude u koje možemo imati povjerenja. One su ekran putem kojega pokazujemo okolini sve ono što nam se taloži u umu, srcu i duši”.
Rubrika “Zadar na starim razglednicama” donosi kratak članak o nekadašnjem Novom kazalištu (Il Teatro Nuovo) u kojem su se izvodile operne, baletne i dramske predstave u kojima su nastupali najveći umjetnici onoga vremena. Godine 1901. Il Teatro Nuovo preimenovano je u Il Teatro Giuseppe Verdi. Ovo najveće i najljepše kazalište na istočnoj obali Jadrana nakon Drugoga svjetskog rata prepušteno je devastaciji i propasti te je 1974. godine na njegovu mjestu izgrađena poslovno-stambena zgrada.
