U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” doc.dr.sc. Mirjana Pinezić, profesorica na „Filozofsko – teološkom fakultetu u Rijeci” u sklopu katedre „Moralne teologije”, upoznat će nas sa moralnim krepostima.
Moralne kreposti su kreposti koje su već davno prakticirali još stari Grci, kao i druge kulture. Ljudi su težili postići vlastito savršenstvo, smisao i cilj, određeni ekvilibrij u svojim vlastitim žudnjama tijela te bili u konstantnoj potrazi za istinom i vrijednostima. Kroza svoju spoznaju nastojali su biti bolji ljudi, gdje bi djelovanje i čovjek napokon bili u skladu – usavršavanje osobe.
Moralne kreposti dijelimo na: razboritost, pravednost, umjerenost i jakost. One predstavljaju stožerne kreposti, na koje su druge kreposti vezane. Krepost koja vodi druge kreposti i čini da prepozna ono što je bitno i što omogućava da ostvarimo spoznaje i učinimo što u danom trenutku i treba učiniti kako bi postali bolji ljudi, je krepost razboritosti, koja predstavlja krepost odjelotvorenja same spoznaje u konkretnom činu. Krepost pravednosti nam pomaže da dajemo pravo drugim ljudima te prepoznajemo dostojanstvo druge osobe i činimo da društvo bude što bolje. Kao krepost koja gleda drugu osobu, daje temelj društvenom životu i usmjerena je na drugoga. Krepost jakosti je ona koja jača čovjeka u nastojanju prema dobru i pomaže da se bori protiv onog zla koje je prisutno ili teškoća na putu ostvarivanja tog dobra. Temelji se na razdražljivim težnjama koje su u nama prisutne, dobre su, no moraju uvijek biti usmjere na mogućnosti koje imamo prema dobru te u sprječavanju ičega lošeg. Krijepost umjerenosti nam pomaže u težnji prema nekakvim nasladama koje želimo, bilo kod hrane ili pak spolnosti, težnje koje su nama normalne, da nam pomogne staviti u kategoriju dobra. Pomaže da čovjek bude zreo i bolji, da je u tome integrirano to požudno dobro te u razvijanju čovjeka kao zrele osobe i da jasno ne ošteti drugu osobu.
Kreposti su one koje prije svega koje gledaju na dobro koje privlači čovjekovo srce. Gdje se i javljaju strasti i težnje gdje se čovjek treba oblikovati što i zahtjeva jednu strpljivost i borbu, razlikovanje dobra i zla. To nije lagan put, često želimo da se nešto dogodi sada i ovdje što nije uvijek moguće. Trebamo gledati prema tome da idemo dobru. Nije dovoljno činiti stvari stručno, tehnički, treba širiti svoju nutrinu i širiti svoje horizonte. Treba se boriti za vrijednosti, iako je teško u suvremenom svijetu gledati pozitivno. Evanđelje po luki nas uči: „…ako ti je oko zdravo, sve će ti tijelo biti obasjano svjetlošću. No ako ti oko nije zdravo, sav ćeš biti u tami!” Ako je čovjek usmjeren prema boljem i dobru, bez obzira na teške situacije, ako znamo te snage preusmjeriti i nešto dobro naučiti, možemo već sada naučiti živjeti blaženstvom na ovom svijetu, blaženstvom koje nije o stvarima koje mi posjedujemo, nego više u duhovnim stvarnostima. Trebamo znati cijeniti sve, prirodu, svoje sposobnosti, na samom životu kakvim živimo, na slabostima i granicama. Sve to ulazi u ostvarivanje kreposti jer one, na kraju krajeva, predstavljaju trajnu volju da se čini dobro. Potaje nam stav, habitus, koji nas stalno okreće da činimo dobro, ali često nije samo posljedica dobar čin, nego i dobar čovjek. Ja čineći dobro ostvarujem sam sebe, a dobar čovjek je temelj dobrog društva. Tako je i naše društvo dosta kritizersko jer mi sami, kao pojedinci, ne znamo živjeti u ovom stavu kreposti. Danas su kreposti jako zapostavljene. Više se mjeri vanjsko područje, koliko smo uspješni, trebamo se pokazati i dokazati, što nas ne čini sretnima nego naprotiv ogorčenima. U stalnom smo stanju negativnom gledanja, sami sa sobom nismo zadovoljni. U takvom stavu uzburkaju se negativne strasti te čovjek gubi svoj smisao. Treba početi od stvari koje su u nama i oko nas. Treba postaviti stvarnost na svoje mjesto. Gdje ćemo i doći do mira. Budimo mi ti koji će unijeti mir, okretati stvari na dobro, uvidjeti ono što je stvarno lijepo i dobro i što ćemo znati pohranjivati u naše srce te znati vaditi kao jedno blago koje će biti u našoj samoj memoriji prisutno kao pozitivno koje napokon možemo i drugima darovati. To može jako promijeniti čovjeka. Nije potrebno puno, sasvim je dovoljni živjeti u nekakvim malim svakodnevnim stvarima, nakon čega će sve doći na svoje mjesto. Bitno je tražiti duhovno koje je već prisutno u nama.
Ugodnu nedjelju vam želim. Mir i dobro!