U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” imali smo gosta, don Zvonimira Mikulića, župnika na Belafuži, koji nas je uveo u Drugu korizmenu nedjelju.
Korizma je posebno razdoblje u godini kada zastajemo i kada smo spremni razmisliti o svome životu prikazujući potrebu promjene i obraćenja. Isus je bio u pustinji četrdeset dana kako bi se pripremio za nešto što slijedi. Njegov čin je od beskrajne važnosti za čitav ljudski rod budući je došao kako bi dao život i promijenio karakter onoga što je ljudima najstrašnije – smrt, te dao život onima koji se njemu suobliče.
Kao ljude veže nas da smo grešnici koji su potrebni promjene u vlastitom životu čega često nismo niti svjesni. Korizma je to vrijeme čvršćeg nastojanja oko toga da vidim što u nama ne valja, kako to promijeniti i obratiti se Bogu. Ako donosimo odluke u životu bez komunikacije s Bogom (koja se događa kroz molitvu) stvaramo planove koji nisu rješenje. Bog nas poznaje bolje od nas samih. Susret s Bogom nije očigledan svijetu, odvija se kroz srce koje je dubina duše gdje možemo prepoznati što On hoće. Ti poticaji se prepoznaju kroz molitvu. Treba ući u stanje pustinje, izolirati se od vanjskih stvari koje nas rastresaju, isključiti se s digitalnih medija da bi bolje promotrili što se u nama događa. Tu možemo prepoznati Božje poticaje koji nas jačaju, pogotovo kada se uzme Sveto pismo gdje imamo iskustvo Živoga Boga. Samoća i vrijeme promišljanja povlašteno je vrijeme gdje možemo prepoznati Božji govor, ohrabrenje i poticaje. Također treba pripaziti i Zlo koje uznemiruje sa svojim poticajima i usmjerava nas na nešto što nije dobro. U svemu tome pomaže nam i odricanje od stvari koje po sebi nisu dobre, kao i od dobrih stvari bez kojih ne možemo funkcionirati – hrana, mobitel, informacije itd. Vodeći brigu o svome tijelu i imanju možemo zaboraviti ono što je bitno.
Druga korizmena nedjelja donosi iskustvo Boga Isusa koji je zasjao pred očima Apostola – preobrazio se. Na ovom svijetu trpimo brojne progone, samoće, teškoće, ali isto tako ako tražimo Boga neće manjkati iskustva ljepote Božjeg lica. Bog će se očitovati i dati trenutke koji će nam olakšati naše životne križeve. Odvažimo se na korizmeni hod onim sredstvima kojima se možemo približiti Bogu – molitvom, promišljanjem, pomaganjem drugima i odricanjem. Na taj način proživljavat ćemo trenutke ljepote Božje u srcu te će nam dati snagu da živimo kao novi ljudi.
Mir i dobro!