Rad na daljinu bila je jedna od prvih velikih promjena u fleksibilnosti posla i bolje ravnoteže između profesionalnog i privatnog života što su mnogi pojedinci već dugo iščekivali. No iako se najveći dio svakodnevnog života vraća u normalu, čini se da će rad na daljinu ostati. Ova je promjena donijela dodatne mogućnosti za hobije uključujući i najbolje online kladionice s velikom promjenom na online platforme, više vremena za obitelj, ali i sve je veći broj ljudi iskoristio priliku za drugi posao kao povećanje prihoda ili kao zabavu. Rad na daljinu nije bio jedina promjena jer se čini da su nade za četverodnevnim radnim tjednom u Europi ne samo i dalje prisutne nego su i sve veće.
Island je bio jedna od prvih zemalja koja je taj model isprobala na većem broju radnika i uvidjela je velike uspjehe jer su izvještaji pokazivali veće zadovoljstvo radnika i veću produktivnost. Istraživalo se i u drugim zemljama poput Hrvatske gdje su rezultati bili slični. No za vrijeme oporavka su se istraživanja smanjila, a vijesti o istraživanjima drugih zemalja su utihnule. Ipak se čini da će s početkom 2022. započeti još neka istraživanja.
Ujedinjeno Kraljevstvo najavilo je da će veliki broj tvrtki istražiti promjenu pod istim izgovorom da su produktivnost i zadovoljstvo bili među najvažnijim ciljevima koje žele postići. Veliki dio toga bila je i kombinacija s fleksibilnim radnim rasporedom rada od kuće. No možda je najveće iznenađenje bilo nedavno priopćenje iz Belgije koja je to nastojala odvesti i korak dalje. Belgija je nedavno objavila da će nove, možda do sad najveće, reforme tržišta rada omogućiti radnicima da odaberu žele li četverodnevni radni tjedan ili ne. Ove bi promjene isto tako zaposlenicima pružile pravo da ignoriraju poruke svojih nadređenih ako ih prime izvan radnog vremena. To je vrlo značajna promjena, a njezin bi uspjeh mogao nagnati i druge države na promjene.
Za one koji su spremni provesti te promjene nije rečeno koji će se pristup primijeniti. Čini se da je najzastupljeniji pristup, koji je i pokazao je odlične rezultate, onaj povećanog broja sati tijekom četiri dana u tjednu kako bi se nadoknadio dodatni slobodan dan. Drugi po broju pristaša je onaj da se smanji broj sati, pa da se ili plaća smanji ili, ono što se čini najmanje vjerojatna opcija, da čak plaća ostane ista. U svakom se slučaju čini da će, ako i dalje nastave stizati vijesti o zadovoljstvu i produktivnosti radnika, i druge europske zemlje ubrzo potaknuti slične promjene. A što bude više dostupnih podataka o tome koliko je izvediva ta opcija, to je i bolje, jer bi čak i države koje za sada ni ne razmatraju te promjene, mogle razmotriti te podatke. Zadnja velika promjena u radnoj satnici dogodila se 1926. kada je Henry Ford prvi kao normu uveo petodnevni radni tjedan, pa bi i četverodnevni mogao biti sljedeći.