Prvi dio NLB lige košarkaši Zadra završili su pri dnu tablice, na 13. mjestu. Imaju isti omjer (4-9) kao i posljednja Crvena Zvezda, ali za čak 91 poen bolju koš razliku, te vrijednu pobjedu od 13 razlike u direktnom okršaju u Pioniru. Zanimljivo, kada je o koš razlici riječ, Zadrani (-10) su na visokom petom mjestu, no slaba im je to utjeha. Sigurno bi bili sretniji da su par utakmica izgubili većom razlikom, a poneku dobili u dramatičnim završnicama, u kojima su u pravilu gubili. Unatoč tome, imali su veliku priliku godinu zaključiti s tri uzastopne pobjede i u mnogo boljem raspoloženju dočekati drugi dio sezone. No, nakon velikih pobjeda protiv Partizana kod kuće i Hemofarma u gostima, te plasmana u drugi krug Eurochallenge kupa, protiv Širokog su na domaćem terenu odigrali jednu od najlošijih utakmica i zasluženo izgubili.
– Taj nam je poraz baš teško pao, naročito jer nije prvi put da nakon pobjede u gostima izgubimo doma. Loše smo otvorili utakmicu i to je sigurno jednim dijelom posljedica umora. Kasnije, kada smo ih malo stigli i pritisli, jednostavno su imali preveliku prednost da bi mi preokrenuli i pobijedili – ukratko će o utakmici Danijel Jusup.
Nema pritiska na loptu
Trener Zadra smatra da je problem sljedeći.
– Na domaćim utakmicama nedostaje nam dimenzija pritiska na loptu, da kroz obranu promijenimo ritam. U gostima to i nije toliko potrebno, jer se tamo može pobijediti na drugačiji način. Ali kod kuće se ne dobiva ovisno o tome hoćemo li pogoditi šut ili ne, nego baš tim pritiskom. Treba ubrzati igru i obranom natjerati protivnika na grešku i na takav način doći do bodova. Mi to nemamo.
Zašto?
– Prije svega zato što nam nedostaje igrača, a i ovi koji su tu, nisu profil igrača koji će pritiskati loptu. Ni Jakov ni Car. Zato bi nam jako dobro došao jedan igrač u vanjskoj liniji, koji će napraviti taj potreban pritisak.
Nije li se utakmica sa Širokim mogla odigrati nakon Božića, umjesto u četvrtak, samo dva dana nakon susreta s ciparskom Ethom?
– U relativno kratkom vremenu smo odigrali nekoliko utakmica i vidim da je bilo dosta rasprave oko toga zašto smo sa Širokim igrali 23. prosinca. Taj termin je određen prije tri mjeseca, jer sam smatrao da nije u redu igrati na Božić. S obzirom da je prvotni termin utakmice četvrtfinala kupa bio 28. prosinca, odlučili smo igrati prije Božića. Da smo znali da će se kup utakmica odgoditi za siječanj, normalno da bi igrali kasnije. To je sve posljedica komplicirane situacije i nedostatka novca, zbog čega nismo mogli platiti igrače pa je onda naknadno odgođen kup i otvorila se rupa u kalendaru. Osim toga, u vrijeme kada smo utakmicu sa Širokim pomaknuli dva dana prije Božića, imali smo i nešto širi roster.
Bolje vani nego kući
Dvaput je Zadar do sada, nakon dvije vezane pobjede, gubio utakmice kod kuće i to protiv protivnika koje je definitivno mogao pobijediti. A nije, prvenstveno zbog svoje jako loše igre. Prvi takav slučaj bio je nakon pobjeda protiv Nymburka i Zvezde, kada je na Višnjik stigao Radnički, a drugi sada protiv Širokog. Psihologija ili?
– Utakmica s Radničkim je došla nakon deset dana, dakle tada nije bilo umora pa ne možemo usporediti ta dva primjera. Ali sigurno je tu ulogu odigrao i neki psihološki faktor. To su mladi dečki, koji se u takvim situacijama jednostavno trebaju znati ponašati. Osim toga, puno lošije igramo kada od početka gubimo, naročito kući. Teško se vraćamo u igru. To je sigurno jednim dijelom zbog neiskustva. Druga stvar je što se, kada počnemo gubiti, stvori takav pritisak i nervoza u dvorani da je tim dečkima jako teško igrati.
Istina. Htjeli mi to priznati ili ne, publika je ove sezone Zadranima više odmogla nego pomogla. Iako su je i trener, a najviše igrači pozivali u pomoć atmosfera nikada nije bila prava. I ne mogu opravdanja biti ni slabi rezultati ni loše igre ni novčani problemi ni dvorana u kojoj je mnogo teže stvoriti pravu atmosferu nego u Jazinama. U najtežim trenucima, kada bi Zadrani trebali stati uz momčad, u kojoj igra većina domaćih igrača, oni to nisu napravili. Baš suprotno. I ono malo publike što bi došlo u dvoranu, puno je češće negodovanjem stvaralo nervozu kod svojih igrača, nego kod protivnika.
– To je ono što mi najviše smeta. Zvezdi, koja je posljednja na tablici i u sastavu ima tri Amerikanca, dođe 5-6 tisuća navijača i navija cijelu utakmicu. Bodre svoj klub, bez obzira na sve. A mi imamo naše dečke, koji igraju prve ozbiljnije minute, bore se, daju sve od sebe, a nemaju ni približno takvu podršku. Znam da ti dečki griješe, ali to je normalno i na to treba računati. Na kraju krajeva i Cibona sada ima veću podršku navijača, bez obzira na loše rezultate. Oni imaju manje pobjeda nego mi ove sezone, ali svejedno imaju nekakvu podršku. Mislim da su naši dečki zaslužili malo veću podršku i toleranciju na grešku – smatra Jusup.
Odlasci i dolasci
Je li se do sada mogao ostvariti bolji rezultat?
– Mislim da smo mogli bolje. Nekoliko utakmica smo izgubili u egalu, naročito one na početku sezone. Sigurno su nas u tom razdoblju poremetili odlasci igrača. Međutim, sve je to bilo na vrijeme. Greer je otišao prije početka lige, Golemac nešto kasnije, a mnoge momčadi sada mijenjaju igrače. To se radi tijekom čitave sezone. No to nas je moglo malo izbaciti, ali ne baš toliko. Već onda smo trebali dovesti nekoga, tko će nam donijeti određenu kvalitetu i širinu, koja je neophodna da bi ovi dečki išli naprijed.
Pribojava li se trener da bi u nastavku sezone, zbog financijskih problema, mogao ostati bez nekih igrača? Primjerice Cara, koji igra u odličnoj formi i sigurno ima ponuda, te jedinog stranca Browna.
– Ne. Zato smo i napravili ovakvu selekciju momčadi. Gledali smo da su ti dečki karakterni i da neće, nakon prve neisplaćene plaće, otići drugdje. Bez obzira na sve, mislim da mi na terenu izgledamo kao tim, nemamo štrajkova i problema, koje imaju neki drugi klubovi. Kod nas se nitko ne buni, jednostavno radimo, šutimo i borimo se. A da smo zadržali Greera i Golemca, tko bi ih platio? Nisu to loši igrači, ali ih s obzirom na financijsku situaciju ne bi mogli platiti. I tko zna što bi onda bilo. Dakle, problem je u tome što mi ove godine financijski nismo mogli podnijeti takav teret. Novca nema, a zašto je to tako, trebate pitati nekoga drugoga.
Nedostatak objektivnosti
Trener Zadra prisjetio se još nečega.
– Sjetimo se Splita u sezoni 2006./2007., koji je također imao dosta mladih igrača i par stranaca pa su gubili po 30 razlike u gostima i na kraju su imali samo dvije pobjede. A naši dečki se bore i u svakoj utakmici su blizu pobjede, na pola koša. I imamo četiri pobjede. Treba biti objektivan. Da je bilo malo više objektivnosti, možda bi sada imali i koju pobjedu više. Osjećam da je strašan teret i pritisak na mojim igračima, naročito kući.
Upravni odbor je, u nešto izmijenjenom sastavu, s novim predsjednikom Edvinom Šimunovom na čelu Jusupu izrazio podršku.
– Došli su neki novi ljudi. Onoliko koliko ih poznajem, mislim da imaju jedan sportski pedigre. Dobro je da se Upravni odbor malo osvježio, kako bi se dala nova energija, koja je neophodna. Jer jako je teško funkcionirati na ovakav način, kako je bilo ove godine. Zato smo svi skupa malo frustrirani. Igrači i ja nismo dobili plaću dugo vremena, a svaku utakmicu se maksimalno borimo i još nas naša publika vrijeđa. To nije lako izdržati. I ovaj minimalni budžet koji imamo ne možemo realizirati, a uz to nas još i vrijeđaju. To nije u redu.
Drugi krug Eurochallenge kupa, gdje će Zadar igrati protiv ruskog Lokomotiv Kubana, belgijskog Oostendea i češkog Prostejova, počinje 18. siječnja, no ta će priča još neko vrijeme biti u drugom planu.
– Normalno je da imamo ambicije, ali pitanje je koliko je to realno. Ako nikoga ne dovedemo, jednostavno ćemo morati preskakati neke utakmice i koncentrirati se na NLB ligu, kako bi osigurali ostanak što je ipak najvažnije – zaključio je trener Zadra.
Čeka se Mason, traži se centar
Danas bi moglo biti poznato hoće li Zadar u novu godinu ući jači za Chestera Masona, 29-godišnjeg američkog razigravača, koji je prošle sezone bio najkorisniji igrač NLB lige, a prvi dio ove sezone odradio je u latvijskom Ventspilsu. Masonu je poslan potpisani ugovor te se čeka njegov odgovor, a ako sve bude prema planu, budući da su klub i igrač u kontaktu već neko vrijeme, ishod bi trebao biti pozitivan.
– Moje je mišljenje da nam trebaju dva igrača, jedan na poziciji razigravača i jedan u reketu. Tu nema dvojbe. Već s jednim pojačanjem bili bismo drastično drugačiji, a kamoli s dva. Ovi igrači su napredovali i da sada imamo još dva kvalitetna igrača, odmah bi bila drugačija slika. Primjerice, kao što je Cibona lani imala Tomasa i Gordona, koji su radili razliku i sve ostale činili boljima – kaže trener Zadra.
Drago mi je zbog Morovića
Po završetku prošle sezone, Jusup nije htio zadržati u momčadi Vedrana Morovića. Zadarski je razigravač tada potpisao za Široki, gdje je prvi dio sezone odigrao u sjajnoj formi. Trenutno je osmi u poretku za najkorisnijeg igrača lige, deseti na listi strijelaca i treći asistent, te je odigrao ključnu ulogu u svim pobjedama svoje momčadi, uključujući posljednju u Zadru. Je li bila pogreška pustiti takvog igrača?
– Mislim da je Vedran zaslužio da bude prvi “playmaker”, a ne da ulazi s klupe. Treba mu ta sloboda i to se sada pokazalo. Moja procjena je tu bila u redu, samo što sam ja između njega i Vladovića, odabrao Jakova. Je li to bila greška ili nije, o tom potom. Nisam siguran da bi njih dvojica mogli dobro funkcionirati zajedno, jer oboje traže slobodu i ulogu prvog razigravača. To je moje mišljenje, a drago mi je da Vedran igra dobro – kaže Jusup.
Ključ je u kontinuitetu
Prvi dio NLB lige potvrdio je da će ona ove sezone biti vrlo izjednačena. Pozitivna iznenađenja do sada su svakako bili Budućnost (9-4), Krka (8-5), Široki (8-5) pa i Cedevita, kada se uzme u obzir prolazak u drugi krug Eurokupa.
– Budućnost već par godina igra odlično, jer zadržava kostur momčadi i sistem rada koji u kontinuitetu donosi rezultat. Isto vrijedi i za Krku. Sada zamislite da su Zadru primjerice ostali Ružić i Perić. Imali bi sigurno tri-četiri pobjede više. To bi nam donio kumulirani rad od prošle i ove sezone. A to nije bilo moguće, zato što nema novaca – ističe Jusup.
Ušteđeni novac
Kada je o financijama riječ, Jusup je istaknuo još nešto.
– Smeta mi što se stalno apostrofira da se na Greeru i Golemcu potrošilo 100 tisuća eura. To je istina, ne bježimo od toga da se taj novac krivo potrošio. Ali s druge strane se ne govori da se na Periću zaradilo 260 tisuća eura i da se uštedilo oko 200 tisuća eura od prvog mjeseca, kada sam ja došao, do kraja prošle sezone. Mislim da smo ove godine za klub napravili puno, naročito u financijskom dijelu, jer se strahovito puno novaca uštedjelo. Zamislite sada da, uz ove dugove koje moramo vratiti da bi mogli igrati kup, još imamo igrača od 200 tisuća eura. Tko bi to platio? Dakle, mi se moramo stisnuti s ovime što imamo, plaćati dugove, koje je netko prije napravio i još pljuju po nama. Mislim da to nije u redu. To je zloća, koje ne vodi ničemu dobrome.
