Dres Zadra ove je sezone u službenim utakmicama nosilo čak 26 igrača, od čega je njih 19 zaigralo. Jedini je u svim utakmicama nastupio Marko Car, jednu je propustio Pavle Marčinković, a po dvije Ive Ivanov i Brandon Brown. Amerikanac nije igrao samo u polufinalu kupa, kada za Zadar, zbog neisplaćenih dugovanja, nisu mogli nastupiti igrači pristigli ove sezone, te u Eurochallenge kupu protiv Prostejova, kada se nakratko vratio u SAD srediti određenu papirologiju.
S obzirom na sve što se događalo u klubu tokom sezone, malo tko je mogao očekivati da će jedan stranac biti tu od pripremnog razdoblja do posljednje utakmice sezone. Kada je došao, još uvijek ne znajući mnogo o (ne)prilikama u Zadru rekao je: „Želim biti pobjednik i nadam se da ću u Zadru to moći ostvariti.” Želja mu se nije ostvarila, ali u razgovoru s njim niti u jednom trenutku nemate dojam da mu je žao što je prihvatio ponudu Zadra. Bez obzira na sve kroz što je prošao, loše rezultate, neredovite plaće, nezadovoljstvo navijača i čelnih ljudi kluba njegovim igrama u prvom dijelu sezone, kada se otvoreno razmišljalo o raskidu ugovora. Nije otišao ni nakon ispadanje iz Jadranske lige, kada su mnogi smatrali da Zadru za ligu za prvaka ne treba stranac. Da ne bude zabune, Brown će sigurno dobiti ono što mu pripada po ugovoru, no u ovakvoj situaciji bi velika većina njegovih sunarodnjaka već odavno spakirala kofere.
U završnici sezone igrao je i ozljeđen i istrošen, s obzirom da je praktički svaku utakmicu bio na terenu po 40 minuta, ali niti u jednom trenutku se nije žalio. Ni treneru ni suigračima ni novinarima. Josip Grdović u posljednje je vrijeme više puta pohvalio svog centra, koji zapravo i nije klasični centar, ali se svim protivnicima, često mnogo višim od njega, suprotstavljao bez straha sa velikom borbenošću.
Ime važnije od novca
– On je s natečenim skočnim zglobom, na vlastitu odgovornost, odlučio igrati. To se rijetko viđa. Amerikanci inače, čim su malo ozlijeđeni, odmah idu kod doktora i nema teorije da ih netko dovede na teren. Ovo je jedan od rijetkih, koji dođe i kaže: “Ja želim igrati.” I nakon razgovora sa svojim agentom, odlučio je igrati na svoju štetu, a u interesu kluba. Počašćen sam što imam u momčadi stranca, koji se tako odnosi prema dresu kluba – rekao je trener Zadra.
Sam Brown o toj situaciji kaže.
– Ja sam profesionalac. Onog trenutka kada iziđem na teren, to znači da sam spreman dati sto posto. Nema isprika ni za što. Kada ne bih bio sto posto spreman, ne bih varao suigrače, nego bi jednostavno ostao izvan utakmice. Ali kada igram, to znači da sam u redu. Vjerovao sam da se mogu boriti sa visokim protivničkim igračima i dao sam sve od sebe.
I zadarska publika ga je s vremenom zavoljela. Prepoznala je da ima nešto drugačije od većine stranaca. Naravno, glavni preduvjet za to bile su Brownove bolje igre kako je sezona odmicala, kojima je pokazao da nije promašaj, kakvim su ga mnogi proglasili nakon lošeg početka sezone. A baš je to, kaže Brandon, bio jedan od razloga zašto nije pomišljao na odlazak.
– Odana sam osoba. Na početku sezone sam igrao jako loše i nisam mogao samo tako napustiti Zadar i dopustiti da svi misle da sam loš igrač. Moje ime je mnogo važnije od novca. Jednostavno sam morao pogledati duboko u sebe i razmisliti što je važnije. Zato sam morao ostati i odigrati onako kako se od mene očekuje. I dalje sam razočaran svojom igrom, ali ipak mislim da sam navijačima pokazao strast i da mogu igrati. Tako je trebalo biti od početka i zato sam jako želio da sezona još potraje. Ali to je košarka i treba živjeti s tim.
Sviđa mi se ovdje
Brown, kao ni njegovi suigrači, nije gubio vjeru. Nakon svakog poraza, ma koliko težak bio, isticao je kako se treba okrenuti sljedećoj utakmici i kako vjeruje da Zadar u njoj može doći do pobjede. Tako je bilo i uoči posljednjeg puta u Zagreb. Iako su bili svjesni težine zadatka, Zadrani su se nisu predavali i pali su tek u posljednjoj minuti. Zato je i razočaranje na kraju bilo veće.
– Ovo je vrlo razočaravajuće. Jako sam tužan što je sezona završila. Zbližio sam se sa gradom i mojim suigračima i žao mi je smo ovu priču završili porazom. Ali sviđa mi se način kako smo odigrali drugu utakmicu, stvarno smo se borili do kraja. Da nismo napravili neke pogreške u završnici mogli smo i pobijediti.
Što sad? Kakvi su planovi za ljeto?
– Ne želim ići kući. Sviđa mi se ovdje i htio sam da sezona traje što dulje. Trenutno sam baš izgubljen i ne znam što ću. Ostat ću ovdje još tjedan ili dva pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.
Kakva je vjerojatnost da ćemo Browna i sljedeće sezone gledati u dresu Zadra? Ako idemo logikom da će klub nastupati samo u A-1 ligi, mala. Otprilike kao i za Cara i Vladovića, možda i manja, ali nikad se ne zna. U lipnju će napuniti 30 godina, a ponuda će sigurno imati, najprimamljivije vjerojatno iz Italije, gdje je ostavio dobar trag, posebno u dvije i pol sezone u Teramu. Mnogo toga će ovisiti o željama kluba i igrača, ali i o financijskim mogućnostima.
– Zbližio sam se s trenerom. Pričat ću s njim i vidjeti što mi preporučuje. U posljednjih nekoliko mjeseci sam imao puno povjerenje u njega i važno mi je njegovo mišljenje – za kraj će Brown.