“Dobar dan svima. Zovem se Marion Jones-Thompson i ovdje sam kako bih rekla nešto važno, vama, svojim navijačima, prijateljima i obitelji.”
Rečenica je to koju je “najbrža žena na planetu”, kako su joj tepali, izgovorila kako bi najavila ono o čemu se već neko vrijeme šuškalo. U tom trenutku bila je vlasnica pet olimpijskih medalja i nekoliko rekorda. Nekoliko trenutaka kasnije ostala je bez svega.
– Sramim se jer vam moram reći da sam izdala vaše povjerenje. Kriva sam jer sam u dva navrata dala lažni iskaz federalnim istražiteljima. Bilo je to, zaista glupo, znam što sam učinila i ne krivim nikoga drugog… Povlačim se iz sportskog života i atletike, sporta koji toliko volim.
Pred kamerama nacionalne televizije, 5. listopada 2007., Jones je priznala da je godinama uzimala nedopuštene steroide, te lagala prilikom istrage. U godinama koje su prethodile bila je uvjerljivo najbolja svjetska atletičarka. Osim u sprintu, na 100 i 200 metara, medalje je uzimala u skoku u dalj, štafetama, a vrhunac je bio na Olimpijskim igrama 2000. u Sydneyu, kada je osvojila zlatne medalje u utrkama na 100, 200, 4 x 400 metara i broncu u 4 x 100 i skoku u dalj te time postala prva žena koja je na jednoj olimpijadi osvojila pet medalja. Četiri godina kasnije pojavila se sumnja da je s nekim drugim sportašima koristila nedopuštene stimulanse, za postizanje boljih uspjeha, tvrtke BALCO. Američkim sportašima teško je dokazati korištenje dopinga, ona je sama sve negirala pa se od optužbi tada izvukla. Tri godine kasnije nije uspjela. Istražitelji su je doveli pred zid, ona je i dalje poricala, pa su je nakon predočenja dokaza optužili i za davanje lažnog iskaza. Izbrisani su joj svi rezultati koje je postigla od 2000. godine, oduzete su joj olimpijske medalje, premije koje je osvojila (zbog čega je doživjela i financijski slom), a jedina utjeha su naslovi svjetske prvakinje osvojeni 1997. i 1999. Zabranjeni su joj i nastupi u sljedeće dvije godine, no ona se odlučila potpuno povući.
Jones je osuđena na zatvorsku kaznu, koju je odrađivala u teksaškom zatvoru Carswell, poznatom po nasilju i zlostavljanju. Održavala je formu i mentalno zdravlje u improviziranoj teretani.
– To su vjerojatno bili najgori dani u mom životu. U nekim sam trenucima mislila da neću moći dalje; pitala sam se kako ću preživjeti do sutra.
No ono što je tada odlučila bilo je da to neće biti njezin kraj, nego novi početak. Odlučila je svoju priču ispričati cijelom svijetu i savjetovati druge kako proći kroz izazove na koje nailaze u životu. Izdala je knjigu “Na pravoj stazi” i pokrenula program “Take a break”, kojim ohrabruje mlade ljude da zastanu i razmisle kada su suočeni s teškom odlukom.
Početkom 2010. godine pokušala se vratiti sportskom životu, potpisavši ugovor s profesionalnim košarkaškim klubom Tulsa. Igrala je do ove sezone, a onda je klub odlučio raskinuti ugovor – Marion je u svojoj drugoj sezoni po utakmici postizala manje od koša, a Tulsa je nakupila skor 1-14…
– Važno je znati da je moguće učiniti pogrešku u životu, ali ljudi će te pamtiti po onom što učiniš nakon pogreške. Voljela bih da se mogu vrati i promijeniti neke stvari, ali onda ne bih bila ova koja sam danas, ova na koju sam ponosna, kaže Marion.
Njena knjiga završava proročanskim riječima:
– Ne želim da me pamte po rekordima koje sam oborila, utrkama koje sam dobila, ili medaljama koje sam izgubila. Želim da me pamte po najvećoj pogrešci koju sam učinila i kako sam ju pretvorila u pozitivnu stvar za svijet.