Već osam mjeseci Romeo Travis (201 cm) stanovnik je Zadra. Premda bi košarkašu trebalo biti lijepo u košarkaškom gradu, ovaj 28-godišnji Amerikanac priznaje da to nije uvijek tako.
– Nije lako biti strani košarkaš u takvom klubu, posebno u sezoni koja je za klub teška. Ja sam jedini Amerikanac koji je ovdje cijelu sezonu, a Zadrani su prestrastveni kada je košarka u pitanju. U pravilu oni mi ne postavljaju često pitanja, već mi govore što bih trebao činiti.
No unatoč svemu kaže da nije zažalio što je došao u Donatov grad.
– Činilo mi se da je to dobra ponuda iz lige koja je jača od onih u kojima sam prije igrao, kao što su prva izraelska i prva njemačka liga. Imao sam čak i financijski bolju ponudu iz Rusije, pa i Ukrajine, no ja sam izabrao Zadar zbog ABA lige.
Na pitanje koliko on osjeća Zadrove financijske probleme nasmijao se:
– Ne da ih osjećam, nego ih živim. No svjestan sam da sadašnja momčad plaća ceh lošem vođenju kluba prijašnjih godina.
Nakon četiri godine prvi je put otišao kući za božićne blagdane, a kada se nije pojavio na predviđenom treningu, u Zadru su se pobojali da se neće ni vratiti.
– Kasnio sam dva dana zbog nesporazuma između mene i kluba oko mog ugovora. Nisam planirao napustiti klub, ali ni vratiti se dok se to ne riješi. Da nije bio Božić, vjerojatno bi to prošlo bez ikakve strke, no kako sam bio u SAD-u, oni su se pobojali za moj povratak.
Obožavam more
Valjda tada nisu znali koliko se njemu sviđa živjeti uz more.
– U Zadru mi je lijepo jer je kuća u kojoj živim 50 metara od mora i, kada nemam baš najbolji dan, prošetam se uz more i shvatim kako živim sjajan život u sjajnoj zemlji. Zapravo, ja jako volim ljude iz Zadra, dakako osim kada žele razgovarati o košarci.
U te šetnje zasad ide uglavnom sam jer je samac.
– Imam sedmogodišnju kćer Niyu s bivšom djevojkom Amandom, no one nisu ovdje sa mnom. Teško mi pada što s kćerčicom ne provodim onoliko vremena koliko bih htio, što je ne mogu voditi u školu, što je ne mogu odgajati, što ne mogu vidjeti njene emocije, no srećom Amanda je sjajna majka.
Zar mu nije za oko zapela neka Zadranka?
– Ne, nisam još hodao ni s jednom Zadrankom, a vrlo su lijepe. Doduše, ja baš i ne izlazim puno. Izađem jedino kada skupina suigrača izađe. Slobodno vrijeme provodim igrajući Playstation i čitajući. I volim otići u kino.
Najbolje utakmice za Zadar odigrao je na gostovanjima. Kako to?
– Uistinu, najbolje sam igrao u Beogradu, Ljubljani, Širokom… Volim osjetiti da me tribine mrze, ali i vidjeti osjećaj njihova razočaranja kada zabijem koš.
Ipak, najslađi koš postigao je u Zadru, na domaćem parketu.
– Bila je to ona akcija za pobjednički koš u posljednjoj sekundi protiv Partizana. Nisam igrao dobro tu utakmicu, no i unatoč tome trener mi je u završnici vjerovao.
Premda je trener Ante Nazor od njega stariji tek šest godina, Romeo kaže da se međusobno uvažavaju.
– Nazor je najzahtjevniji trener kojeg sam imao, no ne možete nikoga osuditi zbog toga što traži žestok rad. On je zahtjevan trener, ali nije stara škola. Poslušat će savjet iskusnog igrača i to mi se sviđa. Rijetki su treneri koji vam dopuštaju da im govorite tijekom utakmice.
Nakon pobjedničkog koša protiv Partizana na Twitteru mu je čestitao i najbolji košarkaš današnjice LeBron James.
– Ne smatram to nečim posebnim jer smo LeBron i ja prijatelji od djetinjstva. Znamo se od moje osme godine, a zajedno smo osvojili četiri naslova. Tri u košarci i jedan u dječjem američkom nogometu.
Bolji u footballu nego u košarci
Romeo Travis i LeBron James pohađali su privatnu katoličku školu St. Vincent and St. Mary.
– To je mala škola od 450 učenika koju ste mogli pohađati i ako niste katolik kao ja. Ispočetka je to za mene bilo šokantno, no prilagodio sam se. Recimo, ja sam baptist i mi nemamo svećenike, nego propovjednike, a kod nas propovijedati mogu i žene. Mi se ne križamo kao katolici, no koristimo istu Bibliju.
Koliko su Romeo i LeBron sada bliski?
– Komuniciramo jednom tjedno, uglavnom SMS-om. Na telefon razgovaramo jedino kada sam u SAD-u jer ni on ni ja ne volimo telefonsku komunikaciju.
No zato preko ljeta nerijetko treniraju zajedno.
– Prošlo ljeto nismo jer se LeBron spremao za Olimpijske igre, no prijašnja ljeta jesmo i to nerijetko i kod njega jer on u Akronu ima veliku kuću. Doista je velik radnik i pokazuje mi, ako se najbolji košarkaš svijeta ljeti može ustati u sedam sati da bi trenirao, onda mogu i ja. On svako ljeto pokušava nešto dodati svojoj igri i to bih, gledajući njegove utakmice, ja primijetio. Recimo, primijetio sam da ima bolju selekciju šuta i bolju igru leđima košu. Sada manje šutira i manje dribla nego prije, a učinak mu je veći.
Kao stanovnik Akrona u saveznoj državi Cleveland Romeo je navijač Cleveland Cavaliersa, bivše momčadi LeBrona Jamesa. Kakva je njegova reakcija bila kada je LeBron odlučio “preseliti svoj talent na Floridu”?
– Taj sam dan s kćerkom bio u cirkusu pa su me ljudi tamo počeli ispitivati zašto LeBron odlazi. Nisam se u to htio uključiti prije odluke, već sam s njim o tome razgovarao tek nakon svega. On jest to bolje mogao objasniti, bez posebne emisije na televiziji, no ipak je to za njega bila najbolja odluka.
Je li Romeo za njihova prijateljevanja u djetinjstvu mogao primijetiti naznake njegove današnje igračke veličine?
– Ne, tada to nitko nije mogao i, da mi je netko rekao da će LeBron biti najbolji košarkaš svijeta, ja bih mu rekao da je lažljivac. No što smo više putovali i više igrali, to sam ja više počeo shvaćati da ga nitko ne može zaustaviti.
Otkrio nam je i jedan kuriozitet vezan uz svog slavnog prijatelja.
– On piše i jede lijevom, a šutira desnom rukom. To mu je prirodno došlo.
I Travis je ljevak i to mu pomaže.
– Ljudi nisu navikli čuvati ljevake. Neke se stvari na terenu, kada ih izvodim, čine čudnim, no ja se izvodeći ih ne osjećam čudno. Za ljevake se teško pripremiti, to će vam najbolje reći boksači koji su boksali protiv ljevaka.
Otkrio nam je Romeo još jednu stvar o sebi. Ovaj put obiteljsku.
– U mojoj obitelji svi su niski. Moj brat visok je 165 cm, a ja 201 cm. Izgleda da je mene roda donijela.
Kao klinac, Romeo je igrao i američki nogomet i to je sport u kojem je mogao napraviti bolju karijeru.
– Doista, bio sam bolji u nogometu nego u košarci i imao sam poziv od puno jačih fakulteta no što je Akron University na kojem sam na koncu igrao košarku. No u američkom mi se nogometu ne sviđa što u osam mjeseci, koliko ti traje sezona s pripremama, odigraš 10-12 utakmica i još moraš nositi šljem, a ja sam želio da djevojke vide moje lijepo lice, ha, ha, ha… Šalu na stranu, u sveučilišnoj košarci ipak odigrate u šest mjeseci 30 i više utakmica.
Priča je objavljena u sportskom tjedniku Max!
