Vijećnik u Gradskom vijeću Grada Zadra Marko Pupić-Bakrač priopćenjem za javnost se osvrnuo na stanje u KK Zadar. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
– U svom jučerašnjem obraćanju u svezi stanja u KK Zadru Boris Skroće po tko zna koji put svjesno obmanjuje javnost. Tvrdi da KK Zadar ima pripremljena sredstva za 3-4 plaće ukoliko se skine blokada koja je eto plod nekakvog nesporazuma. Prema izvješću o radu i poslovanju KK Zadar za 2012 i 2013 godinu koje smo dobili na ruke na prošloj sjednici Gradskog vijeća održanoj 20 i 22.12.2014 godine dug KK Zadar iznosi 10 miliona kuna, dakle bez 2014. godine u koja je sasvim izvjesno također završena gubitkom.
Da bi tvrdnja Borisa Skroće bila točna KK Zadar bi trebao u pripremi imati debelo preko 10 miliona kuna što zasigurno ni približno nema i to Skroće vrlo dobro zna.
Jednostavno već duže vrijeme cijela financiska konstrukcija oko KK Zadar u potpunosti je neodrživa. Još 28.03.2011. godine u interviju za Sportske novosti bivši direktor kluba Edvin Šimunov neposredno prije procesa privatizacije je priznao da je situacija iznimno teška te da je KK Zadar dužan preko 100 miliona kuna (OTP banka sa kamatama 60 miliona, porezna 15 miliona, Hypo, Erste , grad…).
Tada se kreće u „spašavanje kluba” rješenjima tipa hokus-pokus. Mađioničar pusti maglu i dok publika ništa ne vidi događaju se čuda. Naravno kao i kod mađioničarskih trikova tako je i ovo “spašavanje” zapravo jedna velika iluzija.
Najprije Grad preuzima na sebe dugovanja kluba prema OTP banci, a kao namiruje se nekretninama u vlasništvu KK Zadar. Treba naglasiti da je Grad Zadar već bio vlasnik same košarkaške dvorane Jazine samo je preuzeo vlasništvo nad svlačionicama, uredskim prostorijama, poslovnim prostorima i okolnim zemljištem. Sasvim je jasno da to nije ni približna kompenzacija za novčani iznos koji Grad još uvijek otplaćuje OTP banci. Osim toga sve ono što je bilo u vlasništvu KK Zadra na posredan način je u stvari i gradsko jer košarkaški klub bio općegradsko dobro.
Nakon te malverzacije kreće se sa procesom pretvorbe kluba koja ima za cilj izbrisati ostatak dugovanja i izlevatiti što veći broj ljudi da kupe dionice. Temeljni kapital kluba određuje se u visini 45 miliona kuna na osnovi dugovanja a ne vrijednosti!? Dugovi se pretvaraju u dionice i tako je izbrisan kompletan dug KK Zadar. Na sreću građani nisu nasjeli na propagandu o spašvanju kluba kupnjom dionica, a u stvarnosti metenje problema pod tepih i spašavanje onih koji su klub totalno devastirali. Kažem na sreću jer bi građani izgubili uloženi novac, a klub bi se nalazio u istoj stečajnoj situaciji.
Po završetku privatizacije većinski vlasnik kluba postaje Grad Zadar. Dakle situacija ostaje ista. I prije i posle pretvorbe klubom se upravljalo i upravlja iz Grada preko partijskih aparatčika.
Nakon pretvorbe nastavlja se utabanim stazama. U rekordnom roku klub je opet dužan 52 miliona kuna (prema izvješću revizije za 2013. godinu). Ovaj put se kao model za brisanje dugovanja koristi Linićeva umotvorina – predstečajna nagodba. Ni od toga nije bilo dugoročnijeg efekta. Trenutak istine koji se odgađao na sve načine neumitno se bliži.
Na Gradskom vijeću kada smo raspravljali o KK Zadru gradonačelnik je rekao da nije čuo prijedloge što i kako, da se ne može drugačije. Za njega je posve normalno da Grad izdvaja svake godine nemalih 5-6 miliona kuna za KK Zadar te da se uz to stvaraju još ovoliki, enormni dugovi.
Na žalost nisam imao priliku govoriti iza Gradonačelnika. Nije da se ne može nego vi ne znate drugačije. Cijela vaša politička karijera zasnovana je obećanjima, spinevima, pelješenju državnog i gradskog proračuna. Trošenje i zaduživanje je vaš moto. Prezadužili ste sve što se prezadužiti dalo i na taj način uništili budućnost naše djece koja će u konačnici te dugove morati vraćati. Tako je uništena i zadarska košarka.
Za odgovor na pitanje što i kako treba se vratiti u prošlost. Zadar je 1986. godine osvojio naslov prvaka pobijedivši Cibonu sa igračima proisteklim iz vlastitog omladinskog pogona (čak njih 11 od 12 iz prve momčadi), a financiske potrebe kluba servisirala je zadarska privreda jedna od najjačih u bivšoj državi (imali smo drugi najviši BPD po glavi stanovnika u Jugoslaviji).
Što se tiče omladinskog pogona on već duže vrijeme faktički ne postoji. Razlog su klijentelizam i financijski interesi (kupoprodaja igrača). Što se tiče zadarske privrede ni ona gotovo više da i ne postoji. Razlozi su pljačka i bogaćenje pojedinaca pod pokroviteljstvom politike. Uništavale su se tvornice da bi se prodali tereni.
Jedini put povratka je krenuti od nule. Grad treba maksimalno poticati i subvencionirati gospodarske aktivnosti, a ne košarkaški klub. Time se podiže standard, kvaliteta življenja a samo i isključivo jaka privreda može servisirati kvalitetan klub. Dakle propadanje i stečaj kluba je u uskoj uzročno-posljedičnoj vezi sa uništenjem zadarske privrede. Dok se ne riješi to prethodno pitanje klub treba vegetirati sa minimalnim sredstvima a ne bahatim razbacivanjem završiti u stečaju. Kužiš gradonačelniče?
Sumnjam jer koliko isčitavam iz riječi direktora Borisa Skroće i kuloarskih priča spas se traži u „strateškim ulagačima”. Istima onima koji su 90-ih „spašavali” zadarsku privredu na način da su je kompletno potaracali i napunili đepove. Naravno u igri su i njihovi turski partneri.
Vijećnik u Gradskom vijeću Grada Zadra
Marko Pupić-Bakrač
