Zadar je gotovo završio izmještanje stare industrije iz centra grada, vjerojatno prvi od većih gradova u državi. Dogodilo se to – nenamjerno, zahvaljujući prije svega ratno pretvorbenoj katastrofi i propasti većeg dijela tvrtki koje su prethodnih pola stoljeća hranile Zadrane.
Centralno gradsko područje ipak je očišćeno od dimnjaka, zvuka sirene, tvorničkih kapija i svega što uz to ide, nažalost, i od dijela zaposlenosti. Da su tvornice u kakvoj takvoj formi zadržane na nekoj drugoj lokaciji Zadrani bi imali jako puno razloga za zadovoljstvo. Ovako su osjećaji pomiješani.
Nažalost, najvećim dijelom prenamjena prostora provedena je na način da tvornica više – nema.
Prvi je takvu sudbinu doživio TIZ, i atraktivni prostor u srcu grada postao je predmet jagme stanograditelja, a lavovski posao, s puno rizika i hrabrosti, dograbio je Gortan. Nestala je i bivša Primorka (potom Jugoplastika, a zaiom Diokom) iz uvale Draženica, odnosno predjela uz Vitrenjak na Boriku. Tamo će tvrtka Ivice Jurjevića graditi luksuzne stanove, kao uostalom Gortan na TIZ-u.
Dobar "slučaj Maraska"
Nestala je (tko se više sjeća?) Jadranka, tvornica tjestenine i čeka spremno (s povratničkim kapitalom iz Australije) sudbinu Maraske.
Maraska je rijedak, čini se i jedini, primjer uspješnog izmještanja gdje Zadar ne samo da ima tvornicu već i najsuvremeniju tehnologiju tvornice – a lokacija ostaje. Moguće će u raspletu ovo biti i najuspješnija zadarska graditeljska priča. Naime, prvi put i vlasnik (Hypo Alpe Adria bank) i Grad žele na ovom prostoru vidjeti hotel visoke kategorije, da ne kažemo da se čak spominje i Kempinski.
Time bi se jednom situacijom spojilo nekoliko iznimnih gradskih težnji – izmještanje industrije i atrakiranje centralne gradske zone uz dobivanje očajno potrebitih hotela i to najviše kategorije, a moguće i svjetskog branda.
Loš "slučaj Mljekara"
Takvu sreću nije imala Mljekara koja je ekstremno suprotan primjer. Naime, ovdje je riječ o tvornici koja nikad nije imala gubitke, ali je propala jer u sustavu Lure kojoj je pripadala nije bila potrebna. Kupljena i "potaracana", pretvorit će se u stanove (Kerum), a tu se prvi put neki stambeni investitor (osim što se svi natežu s vlastima oko vremena dobivanja papira) našao pred zidom administracije koja je kazala – ne može toliko stanova s tako malo parkinga.
Čekamo da se sjete spomenuti i zelenilo, javnu površinu ili nešto slično.
Bila jednom kemijska industrija
Preko puta slovenska tvrtka, koja će po svemu sudeći preuzeti liderske pozicije u stanogradnji, odnosno štafetu od Gortana, koji je već pri kraju svog TIZ-a, a riječ je o tvrtki DPU, preuzima nekadašnje tvornice Kemoplast i Vinilpalstiku, a potom u dijelu Kepolasta Nin Elektrokomerc i pretvara to u naravno – stanove. Tvornice? Navodno bi ih ovi vlasnici smjestili u poslovnu zonu Poličnik, što tek treba vidjeti.
Nestao je i Bagat, a svi su izgledi da će doživjeti sudbinu TIZ-a. Osim što od tvrtke neće ostati ni kamen na kamenu, dobit ćemo još na stotine stanova. Slično je s nekim manjim objektima bivših tvrtki. Ispada da je sada od industrije u gradu ostalo ono što je nekad bila daleka periferija (stari se radnici sjećaju koju su muku preživjeli kada su upućeni u novi Bagatov pogon B na Plovaniju), odnosno – SAS. Da se i tamo razmišlja o preseljenju, s obzirom da postojeći prostor koriste u manjoj mjeri od njegovog obuhvata, a da je preatraktivan i cjenovno zanimljiv, kao i to da je dio nekadašnjeg projekta ovog giganta već preuzela OTP (ranije Dalmatinska) banka, poznato je.
Iznimka je Tvornica kruha, kao jedinstven primjer "komunalno-gospodarskog" subjekta koji ne želi i neće propasti, na čemu im treba čestitati. Ona se još drži sada već centralne gradske zone.
Upada u oči da se baš ništa ne događa s Mesoprometom, zasigurno najatraktivnijom lokacijom, a još neiskorištenom. Kako na kraju krajeva ništa što se u Zadru događa s nekretninama nije slučajno, vjerojatno nije ni ovo.
Industrija nestala – rodili se stanovi
Dakle, površno gledano Zadar je izvršio izmještanje industrije sa svog centralnog područja na način da je – nestala.
što se dogodilo? Stanovi! Tek je u naznakama namjera da se na nekim od tih prostora konačno dogodi koji hotel ili kakva druga površina. Riječ je o Elektri, odnosno bivšoj Poliklinici (Zavodu za zaštitu zdravlja, Marasku smo prije spomenuli) odnosno iseljenju Vodovoda iz Providurove palače i prenamjene u kulturno-galerijske i druge sadržaje.
Izmještanje, dakle, nije iskorišteno za dinamiziranje grada, na način iseljenja nekih javnih sadržaja (zašto ne Fine, Katastra, konačno i Zadarske županije) na atraktivne, ne pretjerano udaljene, lokacije s parkingom. U većini nismo dobili nikakve nove sadržaje ili barem atrakcije već – stanove.
Posao je, dakle, odrađen u potpunosti po kriterijima građevinskih lobija. Štoviše, mnogi koji nikad nisu ni sanjali da bi ušli u ovakve poslove (postali građevinari) na kraju nisu odoljeli zovu iznimnih profita s vrlo brzim vremenom obrtaja kapitala.
S vojnim objektima sretnije
Zadarska županija i sam Zadar spadaju i u prostore koji su jako puno terena i objekata dobili od vojske i prenamijenili ih u civilne svrhe. Učinak je impresivan. Riječ je o nizu srednjih škola, Gradskoj knjižnici, državnim uredima, Hitnoj pomoći, Trgovačkom sudu, Sveučilištu, samoj zgradi Zadarske županije, sportsko-rekreativnom centru Višnjik, Policijskoj upravi.
Ne ulazeći u detalje jasno je da se, dok je posao s propalim tvrtkama diktirao graditeljski lobi i interes profita, u prenamjeni vojnih objekata naglašeno vodilo računa o neprofitnim društvenim interesima.
Kao što u prvom slučaju (industrijskom) nije sam Grad bio odgovoran za poteze (kupnja u stečajevima, plaćanje DPU-ova odrađivao je kapital i graditeljsko-urbanistički lobi) tako ni ovdje "krivnja" nije u samoj lokalnoj i regionalnoj politici, jer se za takve sadržaje najlakše dobivala suglasnost MORH-a i Vlade. Nešto iznimki predstavlja stanogradnja (Smiljevac) opet predvođena gradnjama za ratne stradalnike i invalide, odnosno nešto trgovinskih centara (Merkator).
Trend usporavanja prodaje stanova
Iako smo se i posljednjih godina čudili navali gradnji, prije svega stanova, u Zadru pred nama su novi skokovi i ubrzanja iz kojih je definitivno jasno da će ponuda preći potražnju onih koji stanove nemaju, potražnju onih koji ih imaju, ali ih žele (i mogu imati) na atraktivnijim lokacijama i nove, kao i onih koji ih kupuju kao način štednje i obogaćivanja kapitala na dužu stazu, te da se očito računa na nastavak trenda kupnje stanova u Zadru kao vikendica, kako kod dijela domaćih, tako i stranih osoba.
Već znanom TIZ-u kao Gortanovom megaprojektu priključili su se mnogi na raznim stranama Zadra. Najnovija je informacija da ni Kerum ne odlazi unatoč traženju grada da odredi dva parkirališna mjesta (garaže) po stanu, što mu bitno smanjuje broj stanova na prostoru bivše Mljekare.
Da bi udovoljio tom zahtjevu mora uvećati stanove umjesto prvotne nakane gradnje tržišno najtraženijih od 40 do 50 metara. Time ulazi u nadmetanje za veće, odnosno elitnije stanove u čemu je dijelom hendikepiran lokacijom, a u čemu se upravo vrši enormno nadmetanje, od pozicija Borika, Vitrenjaka, samog TIZ-a do potencijalnog gradilišta na predjelu Maraske.
U taj segment, ulijeće navodno Galić, s vrtom bivšeg restorana Miramar obitelji Marušić. Tamo Galić namjerava graditi stanove po cijeni od četiri do šest tisuća eura, što debelo premašuje sve do sada viđeno u Zadru, a riječ je o samo 30 stanova. Lokacija – potez šetnice ka Kolovarima, pomalo narušava dobre namjere sadašnjih gradskih vlasti da na potezu od Foše preko Elektre do HZZO-a gradi elitniji kompleks hotelskih i sličnih sadržaja. Dapače, ovaj se prostor u takve nakane idealno uklapao smješten tik uz već postojeći hotel Kolovare i nedaleko (makar zapuštene) plaže. No čudni su putovi investitorski.
Dolazak slovenske tvrtke DPU u Zadar, i navodna spremnost da krenu u zamah gradnje čak 1.000 stanova, stavlja pred sadašnje graditelje nove kriterije. Naime, iako je Gortan do sada bio u poziciji vodećeg, sada s Galićem, Kerumom, domaćim Jurjevićem, Ducom, Zrilićem, Nižićem i ostalima, slovenska tvrtka preuzima tržišni primat. Tu su naravno stanovi na vrhu Višnjika, potom gradilište oko bivšeg Bagata, bivše Jugoplastike, a ne zna se hoće li Kerum zadržati interes za nedovršeni bivši objekt Dalme uz boričku crkvu s okolnim terenima.
U planu su i projekti kojima se, dijelom i stambenim gradnjama, namjerava atrakirati neugledne zadarske periferne kvartove, od kojih je u jednom dijelu Crvenih kuća plan izgradnje stanova povratnika, nositelja stanarskog prava, kao i poticane stanogradnje (POS).
Lokacija Maraske, kojoj želimo uspješan završetak s hotelom, čeka elitnu stambenu gradnju kao i susjedni teren propale tvornice tjestenine.