Teorija o uzrocima tragedije na Kornatu u dva mjeseca, koliko je prošlo od nesretnog događaja, stvorilo se preko nekoliko. Predsjednik Sindikata vatrogasaca Mladen Magdić nedavno je pobio i onu teoriju koja je bila iznesena nakon preliminarnih rezultata istrage, a koja tvrdi da je tragediju prouzročio eruptivni požar.
Magdić, između ostalog, tvrdi da do eruptivnog požara dolazi u kanjonima gdje je 70 posto vegetacije, a ostalo kamenje, što kod Kornata nije slučaj. S njegovim istupima u javnosti ne slaže se i zamjenik načelnika Stožera zapovjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ) Slavko Gauž, koji ga naziva "diletantom kojemu se posvećuje previše medijske pozornosti", no obojica se, dva mjeseca nakon tragedije, slažu u jednome: Dražen Slavica ne bi trebao sjediti u pritvoru.
"Da bi Slavica na slobodi mogao utjecati na svjedoke priče su za malu djecu"
Gauž činjenicu da se Slavica još uvijek nalazi u pritvoru i da će tamo do daljnjega i ostati, naziva apsurdnom. Magdić smatra da se s istragom "ili hotimice ili namjerno oteže" te da će netko po završetku istrage Slavici morati platiti golemu odštetu za "vrijeme bespotrebno provedeno u pritvoru"."To da bi on na slobodi mogao utjecati na moguće svjedoke priče su za malu djecu, tom čovjeku je sada jedina briga njegova obitelj", kaže Magdić, koji se, kako otkriva u razgovoru za Index, povremeno čuje sa Slavičinom suprugom, koja pak ni sa čim ne želi izlaziti u javnost.
Po tragediji počele su se nizati teorija za teorijom, počevši od one da su se na Kornatu možda odvijale tajne vojne vježbe, nakon kojih je na otoku ostala određena količina opasnih tvari koje su mogle biti dodatnim gorivom za zapaljenje inače uglavnom kamenitog područja. No, ta se teorija svrstava u one "manje vjerojatne".
"Iako nisam stručnjak, mislim da primjerice teorija da su NATO-ovi avioni pri povratku u zračnu bazu Aviano nakon bombardiranja Srbije (baza Aviano u Italiji, u koju su se NATO zrakoplovi vratili nakon bombardiranja Srbije 1999. godine, op.a.) odbacili nekakav teret, nikako ne može stajati, jer da je tamo bila kakva bomba, stradavanje ne bi bilo takvo, tu bi bili polomljeni udovi, tu bi bilo svega", pojašnjava Magdić.
Jedna od teorija iznesenih u javnost bila je i ona da su se u helikopteru koji je nesretne vatrogasce dovezao na Kornat, nalazile fosforne vrećice, koje su se kasnije možda pokazale kao dodatno gorivo požaru. "Samo MORH može dati odgovor na to jesu li koristili fosforne vrećice ili ne, posjeduju li te vrećice, prenose li ih helikopterima i slično", komentira Magdić.
Tu je i teorija da je iz helikoptera curio kerozin koji je mogao pošpricati vatrogasce. "To je isto moguće, razgovarali smo s umirovljenim pilotima koji su rekli kako je to apsolutno moguće. Oni, naime, imaju uslijed nekakvih događanja mogućnost da iz svojih spremnika, kao i avioni, ispuste gorivo. Je li došlo do greške pa je slučajno iscurilo gorivo, ne znamo, no i ta solucija svakako pije vodu", kaže Magdić te nastavlja: "Ne vjerujem da bi ijedan pilot na ovom svijetu napravio to da ´zalije´ ljude i da nakon toga samo odleti i ne pomogne im. Ta teorija ne stoji. Po meni stručnjaci trebaju analizirati tlo, oni su dio tla već analizirali i rekli su da su na njemu nađene čestice ugljikovodika, kao i na tijelima poginulih. Problem je i u kamenju na Kornatu, jer ono nije moglo onako pougljeniti bez nekog gorljivog materijala. Je li to bio fosfor, benzin ili nešto drugo, to nitko od nas ne može reći osim stručnjaka, koji bi trebali uzeti taj kamen i napraviti analizu".
Magdić podsjeća i na teoriju da je pri udaru helikoptera o kamen moglo doći do oštećenja gume. "Automatski je tada moglo doći do oštećenja amortizera, hidraulike, pa da je iscurilo hidrauličko ulje, ta teorija isto stoji", nastavlja Magdić.Gauž je, s druge strane, puno pažljiviji kada je iznošenje teorija, kao i komentiranje već postojećih, u pitanju. "Budimo pošteni, toliko je tih insinuacija, mogu jedino govoriti o nekim nelogičnostima koje su se pokazale u cijelom slučaju", kaže Gauž.
Zamoljen da nam prokomentira neke od tih nelogičnosti, napominje kako nema konkretnih dokaza, ali da ga muči nekoliko pitanja: "Da su neke stvari nelogične, jesu. Ja, recimo, ne mogu komentirati jesu li tijela na mjestu nesreće, a o čemu se u posljednje vrijeme pričalo, pomicana ili nisu. Mala nelogičnost po meni je da su helikopteri eventualno nešto odrađivali, a da se nisu prvenstveno posvetili spašavanju. Govori se i o ona dva sata raskoraka u spašavanju, govori se o tome da je bilo ometanja sustava komuniciranja. To ne mogu potvrditi, mogu samo ustvrditi da su to neke od nelogičnosti. Zašto se nakon dva mjeseca govori da će biti ekspertiza vezano za helikopter, zašto odmah u startu nisu izuzeti svi dokazi? Isto je glupo govoriti da će Slavica i dalje biti u pritvoru, to je apsurdno", kaže Gauž.
"Smiješno je da Magdić kategorički neke stvari iznosi, bez egzaktnih pristupa samoj problematici. Kad sam izlazio u javnost, govorio sam prvenstveno da zaštitim struku jer na kraju krajeva ispao je kriv zapovjednik vatrogasaca, što nema blage veze ni sa čim. Ti su dečki bili na stotine požara puno zahtjevnijih nego što je to bio ovaj događaj", kaže Gauž te dodaje kako se "Magdiću kao problematičnom čovjeku ne bi trebalo posvećivati toliko pažnje", iako ne odbija mogućnost ispravnosti njegovih tvrdnji.
Kakva je korist od Kirinove ekspertne skupine?
Predsjednik Udruge profesionalnih vatrogasaca Goran Franković nedavno se požalio na sporost istrage, kazavši kako ekspertni tim kojega je imenovao ministar Ivica Kirin, nema uvida u službene spise koje o tragediji posjeduje DORH. Mladen Bajić, u kojega vatrogasci najčešće upiru prstom zbog spore istrage, kazao je kako od DORH-a nitko nije ni tražio spise, dok je vođa ekspertnog tima Branko Smrekar kazao kako tim radi "punom parom" i da se nada da će do kraja godine imati izvješće o tragediji.
"Glasnogovornik MUP-a rekao je da ekspertna skupina mora ustvrditi samo je li bilo kakvog propusta unutar službi koje su bile na terenu, znači MORH-a, MUP-a, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, kao i vatrogasaca na terenu. I to je ono što zbunjuje jer onda ta ekspertna skupina praktički ne znači ništa ako su u njoj i Državna uprava za zaštitu i spašavanje, i MUP i MORH. Jer onda to nije neovisna skupina", kaže Magdić, te nastavlja: "Ako se, pak, radi o tome da oni dokažu na neki način eruptivni požar, oni nemaju sve elemente. Prvotno smo mislili da Državno odvjetništvo ne da te dokumente, da bi se nakon toga DORH očitovao da nitko od njih nije ni zatražio te dokumente. Druga stvar, kako je rekao glasnogovornik MUP-a, po zakonu nitko nema uvida u spise dok DORH i sudstvo ne daju svoju zadnju riječ. To znači da, dok se ne okonča kompletna istraga, praktički ta skupina ne može ništa raditi", zaključuje.
Upitan o slučaju ekspertnog tima, Gauž komentira: Sve je to pomalo… ´lud zbunjenoga´. Postoji tu niz pitanja, jedno od njih je može li takav tim imati neku težinu, što se njemu može povjeriti, itd. Ima tu i pravnih stvari, ne znam koliko je to sve pametno", kaže Gauž.
"Požar na Kornatu bio banalan u odnosu na neke druge na hrvatskom priobalju"
Ono o čemu se također pričalo bilo je i pitanje opreme vatrogasaca, odnosno jesu li se poštivali standardi opremanja u slučaju slanja vatrogasaca na Kornat."To je jako duga priča, kao što prijevoz u ovoj situaciji nije imao nikakve veze s tragedijom, jer oni su na otok mogli doći bilo kako, tako vatrogascima nikakva naprtnjača s vodom ne bi rješila problem. U smislu standardnih operativnih postupaka, na terenu nemamo svi baš jednake pristupe, tako da vjerojatno ima nekih raskoraka. Je li trebala postojati nekakva kvalitetnija priprema u smislu operative, vjerojatno da, tu nema diskusije. No, moram napomenuti da nikada nismo bili u boljoj situaciji nego što smo sada, što ne znači da ne možemo biti u još boljoj. No, jesmo li dosegli nekakav maksimum, vjerojatno nismo, radi se i dalje na tome da se ide naprijed.
Ovo je bio jedan splet negativnih okolnosti, ovo je bio jedan banalni požar u odnosu na neke koje smo imali na čitavom priobalju. Prema tome, od ovoga se sad stvaraju čitave trakavice, a pitanje je hoćemo li sutra biti efikasniji, možda ćemo biti i lošiji, baš zato što se nešto diže ´na entu´. Nikakva garancije na postoje. Sad se govori o nekakvim papirima, o nekakvim uvjerenjima, no požar nećete gasiti s uvjerenjima niti njima rješavati probleme", kaže Gauž.
Jedno od pitanja koje se postavljalo nakon tragedije je ono slanja maloljetnika na gašenje požara, kao i to jesu li vatrogasci na požar išli dobrovoljno ili po naređenju. Podsjećamo, najmlađi poginuli na Kornatu bio je 17-godišnji vatrogasac Marko Stančić.
"A koji bi to otac rekao sinu da ne ide gasiti požar, ako bi ovaj to htio? Taj mali je bio na gašenjima požara i prije toga, to su gluposti. Ljudi su sada zatečeni tim tragičnim događajem, no to je jedna istina. Sve obitelji su znale da njihovi sinovi idu i na puno zahtjevnije požare u kojima nisu stradali, a da se stradavanje može dogoditi – može, pogotovo kada se dogodi ovakav jedan splet nesretnih okolnosti i situacija. Zakon kaže da svaki zapovjednik u slučaju velike nezgode može angažirati osobe stare od 16 do 60 godina", pojašnjava Gauž, koji smatra da se u ovom slučaju zbog mlađih vatrogasaca digla veća pompa jer je u pitanju ovako tragičan događaj.
Gauž odbacuje pretpostavke da su vatrogasci, pogotovo dobrovoljci i oni mlađi, na gašenje požara išli po zapovijedi, a ne dobrovoljno: "Prije svega, svaki naš dobrovoljac se može u bilo kojem trenutku okrenuti i reći ´Ja ne idem´. Pa ne možete nešto ni profesionalcu narediti, eventualno ga kasnije, ukoliko odbije ići na intervenciju, možete kazniti nekim stegovnim mjerama. To su nebulozne stvari, nema tu nikakve posebne prisile", kaže Gauž.
"Neka gori Lijepa naša, provizija tu je važna"
Profesor Ivo Baraba iz Posedarja, uvaženi hrvatski zrakoplovni stručnjak, koji je predavao na sveučilištima diljem bivše Jugoslavije; u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani itd. prije nekoliko je tjedana pozvan na sastanak u Zagreb i to nakon što je sedam godina kucao, kako kaže u razgovoru za Index, na sva moguća vrata, nudeći svoj projekt. Njegov projekt, nastavlja, nudi efikasna rješenja vezano za gašenje požara.
Upitan o teorijama vezanima za kornatsku tragediju te ima li neku svoju, odgovara: "Imam točnu teoriju, imam točno što se dogodilo, ali nemojte me to pitati".83-godišnji profesor se, kaže, do sada borio za to da Hrvatskoj prezentira svoj patent do kojega je došao nakon niza godina proučavanja požara, no sada je, kaže "umoran od svega" i namjerava odustati. Osim toga, kaže, za njegov su izum, ako ne u Hrvatskoj, zainteresirani oni u inozemstvu.
Baraba, naime, prednost daje helikopterima koji bi vodenu masu izbacivali zapakiranu u plastičnu ambalažu koja bi se otvarala tek udarom o površinu zemlje. Nakon što je o svom projektu progovorio i u pismu adresiranom na predsjednika Vlade Ivu Sanadera, nedavno je pozvan u Zagreb na sastanak, no i to je , kaže, bio samo sastanak "radi forme".
"Svoj projekt nudim već sedam godina odgovarajućim stručnjacima, kao i političarima. Svi oni tvrde da su moje teze apsolutno nedokazane i nenormalne. Pisao sam predsjedniku Vlade. Kome god se obratim, oni to sve šalju Jurinu, koji to sve lagano odbija pa i ovaj je sastanak bio forme radi, a nije dao nikakve konkretne rezultate", prepričava u razgovoru za Index Baraba.
"Nakon dužeg vremena promatranja požara došao sam do zaključka koji je nepobitan, a to je da imamo dosta tehnike i ljudstva, no da su njihovi napori neučinkoviti. Ogromna je tehnika i ljudska snaga u naponu, a požari se ne gase na vrijeme. Ogromne površine su izgorjele, kod nas je , kako sam slušao nedavno, izgorjelo oko 700 tisuća hektara zemlje", napominje Baraba.
"Tvrdim da će uvijek biti ovakva situacija, i izgarat će velike površine, zbog toga što postoji jedna disproporcija, manje je vode na jedinici površine nego što je kalorična moć topline koja se dobije sagorijevanjem materije", objašnjava profesor, kojemu su, kako kaže, savjetovali da sam financira projekt."Za realizaciju tog projekta potrebno je 50 tisuća kuna. Materijali koji su potrebni su vrlo jeftini, lako ih je pribaviti, a jedino što bi trebalo napraviti je učiniti i malu adaptaciju na helikopterima", nastavlja profesor, koji bi za punjenje gore navedenih ambalaža koristio postojeće poljski bunare te novoizgrađene brane na gorskim obroncima.
"Kada bi se hvatala kišnica po našim šumskim potocima u Dalmaciji i stvarale rezerve kišnice iz kojih bi se ta voda mogla crpiti i nositi na požarište, to bi, kako su mi rekli, unakazilo teren i prirodu, a ja se pitam gdje to voda i jezera unakazuju prirodu?", kaže Baraba. "Helikopteri prema mom projektu dolaze u prvi plan, kanader je dobar za nisko raslinje i ravnice, jer visina kanadera, pa i helikoptera, zavisi od konfiguracije zemljišta. Usitnjena voda koju oni bacaju odozgo zavisi od brzine vjetra, od brzine leta, od temperature iznad požarišta… Tako da ta voda koju kanader baci ispari i prije nego ona dođe do zemlje. Požari će se uspješno gasiti onda kada se vodena bomba koju sam i konstruirao, razbije tek kada dođe na tlo, i kada bude puno više vode nego toplotne energije da ona ispari. Onda je gašenje sigurno. To je vrlo jednostavno, a učinkovito", objašnjava Baraba, koji u Hrvatskoj za svoj projekt ipak nije naišao na zeleno svjetlo.
"Naišao sam na velik otpor, svi se trude da se to ne primjeni, možda neko dobro zarađuju na dosadašnjem sistemu, možda se drže one 'neka gori lijepa naša, provizija tu je važna'", zaključuje Baraba.
