ZADAR – Najlakše je hrvatsku riblju statistiku iščitati kroz dva odjeljka Državnog zavoda za statistiku. Kako je riječ o jednoj od rijetkih grana u kojoj Hrvatska ima pozitivnu trgovačku bilancu, dakle, veći izvoz od uvoza (ali se ne zavaravajmo jer je jedan od "dobrih" razloga za to naša iznimno niska potrošnja ribe) takva situacija se nije izmijenila. No umjesto lanjskih 621 sada smo u 2007. godini plasirali 481,5 milijuna kuna ili 22,4 posto manje vrijednosti ribarstva na strana tržišta. Uvoz je istovremeno sa 115 sada za 2007. godinu iznosio 143 milijuna kuna. Naravno da je vidljivo kako je bilaca više nego pozitivna posebice kada usporedimo s ostalim kretanjima u poljoprivredi.
Dobra bilanca ipak smanjena
Kada su u pitanju ribe i riblje prerađevine ukupno je to znatno više jer obuhvaća i dio prehrambene industrije, i tu je vidljiv manjak u odnosu na prethodnu, odnosno 2006. godinu. Umjesto tadašnjih 940 milijuna kuna sada je za 2007. godinu riječ o 817 milijuna kuna izvoza što je 13 posto manje, ali je ipak uvoz bio 642 milijuna, što znači da pozitivna bilanca ostaje.
Ako idemo dalje iščitavati izvoz po zemljama, primijetit ćemo da je pad izvoza u Japan osjetan, odnosno da je s 560 pao na 370 milijuna kuna. Riječ je o kompletnom izvozu, no znamo da je plasman tune jedan od temelja na kojima počiva naša bilanca s Japanom.
Vraćajući se domaćim brigama i statistikama, nakon ovakvog uvoda možemo kazati kako je u 2007. godini izvoz tuna iznosio 4.189 tona dok je godinu ranije iznosio gotovo 6.700 tona. No ta je godina nezapamćena u dosadašnjim statistikama i teško će se ikad doseći čak i da nema ograničenja. Ovdje nam valja napomenuti da kada govorimo o sezoni lova, hranidbe i plasmana tuna, imamo posla s drugim podacima nego kod praćenja službenih statistika.
Pad plasmana tuna
Naime, službene statistike su bazirane na kalendarskoj godini, dok ulov i plasman tuna preklapaju dvije kalendarske godine, odnosno plasman iz kaveza krene krajem jedne i nastavlja se u drugoj godini. U 2006. godini imali smo kašnjenje plasmana iz 2005. pa se dogodio najveći promet.
No ključni razlog razumijevanja sadašnje statistike je činjenica da je u naših uzgajivača tuna u kavezima ostalo čak 2.500 tona. Odnosno, od sedam registriranih tvrtki svega su tri plasirale tune u Japan. Razlog su novi propisi ICCAT-a (Međunarodne komisije za zaštitu atlantske tune) usvojeni pred dvije godine u Dubrovniku kojima se zabranjuje plasman tuna manjih od 30 kilograma, a u cilju zaštite od prelova, što je tek jedna od mjera. Hrvatski pregovarači (dr. Ivan Katavić, mr. Vlasta Franičević i mr. Miro Kučić) tada su uspjeli za Hr vatsku izboriti iznimku znanstveno i praktično dokazujući da se ovdje love manje tune. Naime, u svijetu je zabranjen i ulov manjih tuna od 30 kilograma. Hrvatskoj je dopuštena iznimka lovljenja tuna od osam kilograma. No, plasman je zabranjen i Hrvatskoj, što znači da je ulov manjih tuna namijenjen kavezima i uzgoju dok ne prijeđu 30 kilograma.
Potvrda da naši pregovarači nisu lagali je sadašnje stanje u kojem je u kavezima čak 2.500 tona ribe koja se mora hraniti jer je premala. Zato prethodne godine nisu za usporedbu, već će se tek od iduće godine može govoriti o nekim stalnim veličinama. No tu nas čeka smanjenje kvote istina ne pretjerano, ali ipak realno. Naime, ove godine hrvatski plivaričari mogu uloviti 833 tone tune. Zbog toga se naši uzgajivači tuna sve više služe uvozom tune iz tuđih kvota s Mediterana. Takvih tuna lani je uvezeno 1.140 tona.
Pao i izlov inćuna
Vraćajući se na početak priče – ovo je temeljni razlog podbačaja hrvatskog izvoza u ribi, jer je tuna najberićetniji segment ovdašnje ribarske industrije. To je bio i povod da je, nakon prvog farminga tuna u Europi, upravo u Kali Tuni pored Iža došlo do sedam tvrtki koje se time bave. Sada je i situacija u ovoj branši bremenita. Naime, tune u kavezima jedu iznimne količine srdele ili haringe, odnosno manje plave ribe, da bi dobivale na težini. Sadašnji propisi tjeraju uzgajivače da tune moraju hraniti u kavezima najmanje 18 mjeseci da bi dosegle određenu veličinu. Profitabilnost posla se snižava, zbog rastućih troškova.
Ostaje za priču, i procjenu struke je li Hrvatska propustila povijesnu priliku kada je prva imala "know how" preuzeti inicijativu i ovaj posao diljem Mediterana, sada kada Španjolci rade već daleko veće količine od nas je kasno. Činjenica je da su naši uzgajivači prisiljeni segnuti za druge kvote na Mediteranu bilo putem otkupa ili pokušaja ubacivanja u ulov za tuđe kvote.
Konačno pad plasmana ribe u izvoz svakako leži i u inćunima. Soljeni inćuni, makar poluproizvod u kojem netko bere skorup u Italiji, imali su u 2006. ekstremnu ekspanziju ulova, koja je lani splasnula. Odnosno, pad je iznosio 10 do 15 posto. Ove se godine (izlov je otpočeo) očekuje uravnoteženija godina.
Po svemu sudeći u 2008. godini i od tuna, i od inćuna valja očekivati bolje pokazatelje nego u 2007. godini.
Konačno, vraćajući se Zadru, kažimo da su od tri tvrtke, koje su jedine plasirale tunu u Japan, dvije ovdje, kao i to da je najveći dio soljenja inćuna ovdje u okružju Zadra s epicentrom u Benkovcu.