DEN HAAG/ZAGREB – Suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču pred Haškim sudom nastavljeno je u srijedu iskazom novog svjedoka tužiteljstva Williama Haydena, koji su obrana i predsjedatelj Sudskog vijeća Alphonse Orie u ispitivanju učinili vrlo neuvjerljivim, jer mu se svjedočenje temeljilo na događajima kojima nije osobno nazočio, već je o njima čuo.
Haydena je tužiteljstvo pozvalo zato što je u sklopu stručne skupine Međunarodne helsinške federacije (IHF) od 17. do 19. kolovoza 1995. boravio u Kninu i okolici kako bi utvrdili stanje na tom području nakon “Oluje”. Nakon misije sastavili su izvješće Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), navevši u njemu teška kršenja ljudskih prava, palež i pljačku srpske imovine, koje su hrvatske vlasti navodno mogle spriječiti i kazniti počinitelje, ali to nisu učinile.
U iskazu je Hayden ustvrdio kako je najveća šteta počinjena sustavnom pljačkom i paležom imovine nakon “Oluje”, da su to provodili pripadnici Hrvatske vojske, da je Hrvatska u “Oluji” načinom na koji je izvođeno granatiranje željela zastrašiti stanovništvo i nagnati ga na masovan bijeg, u čemu je i uspjela jer se stanovništvo u panici evakuiralo prema BiH i dalje.
Problem koji se iskristalizirao u tijeku iskaza svjedoka jest u tome što se sve o čemu je misija IHF-a 1995. izvijestila OESS, a Hayden poslije ponovio haaškim istražiteljima i u srijedu u sudnici, dogodilo prije njihova dolaska u Hrvatsku. Njihove tvrdnje nisu se zasnivale na osobnim iskustvima, već na onome što su čuli od pripadnika UN-a u sektoru Jug i srpskih izbjeglica, a tijekom trodnevne misije učinili su malo ili ništa da te tvrdnje provjere.
Tako je Hayden ponovio kako je misija smatrala da je na terenu imala dovoljno pripadnika vojske i policije da spriječi pljačku i palež, ali na upit Čermakova odvjetnika Stephena Kaya zna li što je Hrvatska poduzimala u tom smjeru, odgovorio je kako ne zna jer su se sve pljačke i palež dogodile prije nego je misija došla.
Također je na upit jesu li članovi misije za boravka u Zagrebu i s kim u MUP-u ili s hrvatskim vlastima uopće razgovarali o tome je li se i što se poduzelo, odgovorio kako “su to namjeravali, ali zbog kratkoće vremena misije nisu uspjeli”.
“Nije li u misiji utvrđivanja činjenica, poput vaše, razgovor s predstavnicima vlasti nezaobilazan i presudno važan”, upitao je sudac Orie Haydena i dobio odgovor “apsolutno”, no bez ikakva objašnjenja.
Na Haydenovu tvrdnju kako je misija, na temelju razgovora s pripadnicima snaga UN-a u Hrvatskoj, došla do zaključka kako je strategija HV-a bila da topničkom vatrom sije teror i zastraši stanovništvo jer nije bila usmjerena na široko područje i rušenje kuća, već na usko područje, u kojem je, doduše, moglo biti i vojnih ciljeva, reagirao je sudac Orie.
“Kako možete istodobno tvrditi da su ciljevi bili vojni, a da je svrha granatiranja bila sijanje terora?”, upitao je Orie svjedoka.
Hayden se pokušao opravdati riječima kako nisu svi ciljevi bili vojni, na što ga je sudac pitao da to potkrijepi konkretnim primjerima.
“Nisam to izravno vidio, ali su se pokraj nekih sela mogle vidjeti rupe od granata, a kuće nisu pogođene”, rekao je svjedok, na što je Orie tražio imena tih sela, a Hayden odgovorio kako ne zna.
No svoju je nevjerodostojnost doveo do vrhunca kad je ustvrdio kako su za palež “možda bili angažirani lokalni mještani”, ali i da je moguće da su kuće, vidjevši da ih moraju napustiti, palili sami Srbi.
“Ja vas ne razumijem. Kažete da civili nisu smjeli ulaziti u to područje, a sad spominjete ‘angažiranje lokalnih mještana’? I kako uspijevate pomiriti tako suprotne tvrdnje, uključivo i tvrdnju da su palež počinili Srbi? To je potpuno nedosljedno”, iskazao je Orie frustriranost Haydenovim iskazom.
Hayden je ostao pri tvrdnji kako je evakuacija krajinskih Srba uoči i nakon “Oluje” bila stihijska i neorganizirana, unatoč tomu što mu je odvjetnik Kay pokazao zapovijed Milana Martića o evakuaciji stanovništva, tvrdeći da ju je vidio tek pripremajući se za suđenje, i činjenici da je UN zabilježio kako je velika većina ljudi, oko 70 tisuća, bježala jednim smjerom prema BiH.