ZAGREB/OSLO – Ugledni norveški Institut Fridtjof Nansen objavio je izvješće “Konvencija UN-a o pravu mora, Europska unija i vladavina prava – što se događa s Jadranskim morem?” u kojem se, u povodu obljetnice Konvencije UN-a, 10. prosinca, iscrpno raščlanjuje pitanje ZERP-a i ispituje povezanost s navodnim prejudiciranjem graničnih sporova.
Izvješće (br. 12) objavljeno na engleskom jeziku na internetskim stranicama Instituta (www.fni.no/doc&pdf/FNI-R1208.pdf), započinje događajima 10. prosinca 2007., kad je o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravu mora, koja je kodificirala pravo obalnih država na proglašenje i primjenu gospodarskog pojasa, Vijeće EU-a pozvalo Hrvatsku da ne primjenjuje nijedan aspekt ZERP-a na države članice Unije dok se ne postigne zajednički sporazum u europskom duhu.
Autor izvješća dr. Davor Vidas, direktor Odjela za pomorstvo i pravo mora u Institutu Fridtjof Nansen, izjavio je danas za Hinu da su bila samo dva načina kako bi se primjena ZERP-a odgodila.
“Prvi, da se izmijeni sadašnje međunarodno pravo mora, sadržano u Konvenciji UN-a, što do daljnjeg nije ostvarivo. A drugi, ipak jednostavniji, da se navede Hrvatsku da sama odustane od svojih prava, odnosno primjene ZERP-a na članice EU-a”, objasnio je Vidas. Dodao je kako su time zaštićeni kratkoročni i pragmatični interesi susjednih zemalja članica EU-a u njihovim isključivo bilateralnim odnosima s Hrvatskom, ali je istodobno riječ o dugoročno poraznu ishodu za asocijaciju koja proklamira načelo vladavine prava i jednakopravnost kao svoje temelje.
Navodeći izjave glavnog tajnika UN-a da su takvi morski pojasi gotovo univerzalno prihvaćeni te da se za njihovu primjenu ne mogu postavljati nikakvi dodatni uvjeti, u izvješću se iscrpno, na 66 stranica, razmatra stanje nastalo u Jadranskome moru. Ono, kako se navodi, odudara od općeprihvaćene međunarodne regulacije i prakse.
Sve su članice EU-a ujedno i stranke Konvencije UN-a te su uglavnom već uvele svoje gospodarske, odnosno ekološke ili ribolovne pojase, podsjeća se u izvješću, te se ispituju razlozi, legalnost i politička legitimnost zahtjeva da Hrvatska ne primijeni takav pojas u Jadranu na članice EU-a.
Analizira se najčešće istican razlog, odnosno proširena percepcija da se ZERP-om navodno prejudicira razgraničenje između Hrvatske i Slovenije na moru te da se zadire u područje suverenih prava Slovenije na moru. Izvješćem se, međutim, detaljno dokumentira da je riječ o tvrdnjama bez uporišta u činjenicama i međunarodnom pravu, te se zaključuje da između ZERP-a i razgraničenja Slovenije i Hrvatske na moru nema stvarne uzročno-posljedične povezanosti.
U izravnoj svezi sa ZERP-om je, međutim, po izvješću, razgraničenje morskih pojasa Hrvatske i Italije. Na temelju analize talijanskih diplomatskih nota o ZERP-u, izjavljenih u UN-u 2004. i 2006., te talijanskog zakona o ekološkom pojasu iz veljače 2006. i drugih dokumenata, u izvješću se zaključuje da je osnovni problem ZERP-a nastojanje Italije da se pri razgraničenju na moru ne primijeni crta sredine kakvom je, ugovorom iz 1968., razgraničen epikontinentalni pojas između Italije i Jugoslavije.
Institut Fridtjof Nansen, ustanovljen 1958. u Oslu kao neovisna zaklada, danas je svjetski ekspertni centar za analize međunarodnih odnosa u pitanjima zaštite okoliša i upravljanja prirodnim resursima, uključivo pomorsku politiku i pravo mora. Rezultati istraživanja Instituta objavljeni su u velikom broju knjiga i znanstvenih studija, ali i u povremenim izvješćima što ih izdaje Institut.