SPLIT – Kada je pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja poginuo na skijanju u Austriji, obitelji je stigao račun na čak 19.000 eura. Austrijanci su tražili da se podmire troškovi potrage i vađenja tijela iz snježne lavine. Račun je ispostavljen jer se je skijao sam, izvan označenih skijaških staza.
Kada su hrvatski “hageesesovci” lani našli, izvukli, spasili sedamstotinjak ljudi, nisu naplatili – ni kune.
– Hrvatska je među rijetkim zemljama, uz Češku i Poljsku, čija gorske službe spašavanja ne naplaćuju usluge. Te su službe svuda volonterske i na državnom proračunu, ali u većini europskih zemalja ostavljena im je mogućnost da se naplate od osiguravajućeg društva ili osobe koju se spasilo. I nama samima su ljudi koje smo spašavali, kad su u potrazi bili i helikopteri, htjeli platiti.
To im je čak bilo u interesu jer računom mogu ostvariti porezne povlastice. Ni mi ni vojska, čiji su bili helikopteri, nismo im, međutim, mogli izdati nikakav račun – kaže Vinko Prizmić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja.
Među zemljama što se ističu po tome koliko pedantno na svojem teritoriju naplaćuju spašavanje je Francuska, koja razmišlja otići i dalje. Najavljuju mogućnost da svojim građanima naplaćuju troškove izvlačenja iz nestabilnih zemalja.
Čak i ako su bili oteti. Sve – kako bi li pustolove odvratili od rizičnih područja, a državi smanjili izdatke. Troškovi svake akcije HGSS-a, inače, su 1000 do 30.000 kuna. Broj nesreća je od 320 u 2004. narastao na 730 lani, a Prizmić kaže kako su veliki izgledi da se u idućem desetljeću i udeseterostruči.
– Za deset godina ih godišnje nećemo imati 700 nego 7000. Sve više je ljudi koji se na odmoru upušta u razne avanture. Njihov broj može samo rasti. Naplata troškova potrage imala bi preventivni učinak, ljude bi natjerala da budu i pažljiviji i ozbiljniji, a broj nepotrebnih nesreća bi pao.
Ne bi se vjerojatno dogodio ni slučaj kao s Poljakinjom na Cresu, koja je tri dana zvala službu 112 da se izgubila, potom smo u opsežnoj potrazi njen mobitel locirali u vožnji Istarskim ipsilonom – kaže Prizmić, te dodaje da već danas većina turista dolazi s osiguranjem i kako nema razloga da sav trošak ostaje Hrvatskoj.
U HGSS-u ističu da ih profit ne zanima te da pomoć nikada nikome nije, niti smije biti uskraćena. Ali, dodaju, da je više novca, bilo bi i više opreme, sati obuke… Zasad, pak, moraju raditi uz nelogičnosti i poput one da se iz boravišne pristojbe izdvaja za obuku spasilaca na plaži, ali za obuku ljudi koji spašavaju iz ponora, s vrha planina i slično – ne.
