JASENOVAC Prigodom hodočašća svećenika Zagrebačke županije, kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, obišao je Staru Gradišku i Jasenovac. Mjesta velikih stradanja koja su, u prošlosti, ali i danas, s jednakom snagom izazivala prijepore među političkim neistomišljenicima i znanstvenicima, a brojem žrtava nerijetko se manipuliralo u dnevno-političke svrhe.
Prema službenim podacima, Jasenovac, koji prvi put u povijesti Crkve u Hrvata pohodi jedan kardinal, bio je mjesto stradanja više od 70.000 ljudi.
Danas, ne zaboravljajući niti jednu žrtvu nepravde na ovome mjestu, posebnu pozornost usmjerujemo prema svećenicima, jer u njihovoj se žrtvi odražavaju i sve ostale. Znamo da su ovdje mnogi vjernici laici trpjeli zbog vjere, ali znamo i to da je vlastodršcima bilo osobito važno udariti pastire, istakno je kardinal Bozanić u nagovoru kod prostora zatvora u Staroj Gradiški.
Nagovor kod prostora zatvora u Staroj Gradiški
Nakon što je oko 400 svećenika hodočasnika obišlo bivši zatvor, kardinal je podsjetio kako je izvanjski okvir ostao u takvom stanju da nije teško ni pomisliti na težinu vremena u kojemu su njihova subraća svećenici tu svjedočila vjeru i vjernost od kojih i danas Crkva živi.
Crkva, koja je bila u sklopu zatvora u Staroj Gradiški, srušena je 1948.. U njenom rušenju su kao zatvorenici prisiljeni bili sudjelovati i svećenici. Bozanić je istaknuo važnost nove spomen-crkve, koja se gradi u čast stradalim svećenicima i drugim žrtvama Stare Gradiške.
Nakon posjeta Staroj Gradiški hodočašće je nastavljeno u župnoj crkvi u Jasenovcu, a nakon toga ide u svoj prvi pohod Spomen-području Jasenovcu.
Nalazimo se na mjestu koje nije obilježeno samo jednom stranicom povijesti u kojoj se očitovalo zlo, zločin i ponajprije grijeh, nego je bezbožnost s ovoga mjesta željela širiti zlo do neslućenih razmjera, produžujući ruku laži sve do naših dana. Istaknuo je to u propovijedi prigodom molitve Trećega časa u župnoj crkvi u Jasenovcu kardinal Bozanić.
Homilija prigodom molitve Trećeg časa
Prema njegovim riječima, u Jasenovcu čovjek, otvoren istini, osjeća duboku bol koju je prouzročilo nasilje, nepravda i nečovječnost. Kao Crkva se zdušno zalažemo da se svim istinoljubivim sredstvima što prije istraže svi aspekti događanja prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata. Premda je prošlo toliko vremena, a u njemu i mnoštvo mogućnosti, taj trud ne samo da ni danas nije uzaludan, nego je nužno potreban, rekao je.
Na kraju posjeta kardinal je izmolio molitvu odrješenja za žrtve logora pozivajući nazočne da mole za mir, pravdu, istinu i ljubav, a posebno za promicatelje istine o bivšemu koncentracijskom logoru Jasenovcu.
Hodočašće su nastavili u Petrinji, gdje se u crkvi sv. Lovre služili svetu misu i molili za žrtve Domovinskog rata.
Andrija Hebrang pozdravio je potez kardinala Bozanića jer smatra kako Crkva treba pokazati odnos prema nevinim žrtavma u Jasenovcu i staroj Gradiški. Smatra da je to korak naprijed prema liječenju rana iz prošlosti.
Drugi je korak da cijelo društvo osudi i komunističke zločine i da se državni vrh pokloni žrtvama Bleiburga. Mi to moramo riješiti ako hoćemo ići naprijed, rekao je Hebrang. Njegovu izjavu pogledajte u drugom videozapisu.
I predsjednik Stjepan Mesić pozdravio je posjet svećenika Jasenovcu, rekavši da je to trebao učiniti znatno prije. Te su žrtve ubijene samo zato što su različite, a to je trebala uzeti u obzir i Katolička i svaka druga crkva, istaknuo je. Mesić slovi kao žestoki kritičar crkvenog vrha u Hrvatskoj zbog izbjegavanja posjeta Jasenovcu.
Fotoreporteri i kamermani koji su već namjestili stative ispod golemog cvijeta ostali su u čudu kada se kolona s kardinalom okrenula i nakon razgledavanja makete i tumačenja ravnateljice muzeja Nataše Jovičić okrenula i počela vraćati prema muzeju i nije nastavila logičnim putem prema Cvijetu, kamo odlazi svatko tko posjeti Jasenovac. Ponovno, zašto? Formalni razlog koji smo mogli čuti je da više nije bilo dovoljno vremena, jer se kardinal predugo zadržao u muzeju, gdje ga je najviše zanimao projekt ažuriranja popisa žrtava.
«Ma, hajde, kad je mogao čekati 15 godina, mogao je još 15 minuta», komentirala je te tvrdnje jedna na jeziku britka agencijska kolegica. Jer, protokolom je bilo utvrđeno da će se nakon posjeta muzeju otići do Kamena cvijeta, zatim natrag do edukacijske dvorane, gdje će biti molitva i – posjet Jasenovcu je gotov. Mnogi od nas, koji godinama pratimo takva zbivanja, očekivali su da će kardinal, nakon fenomenalne propovijedi u crkvi i pažljiva promatranja muzejskih eksponata, otići do Cvijeta i nakratko se ondje pomoliti.
Naprosto, barem prekrižiti. Bio bi, naime, simbolički čin npr. na razini onoga ulaska Benedikta XVI. u istambulsku Plavu džamiju, kada je na par sekundi sklopio oči i ruke u jednostavnoj i neizgovorenoj molitvi. Pitati se zašto se kardinal Bozanić nije pomolio kod Bogdanovićeva Cvijeta za neke može biti minuciozno i zločesto, jer je sve dotad (a i poslije) bilo vrhunski odrađeno.
Međutim, nakon odlaska kolone svećenika iz Jasenovca prema Petrinji mnogi su ostali upravo s tim upitnicima u očima. Je li moguće da se radi o nepotrebnoj nepažnji u protokolu? Stvarnoj želji da se nadoknadi izgubljeno vrijeme u kašnjenju u polasku iz Zagreba od 45 minuta i polusatno dužem razgledavanju muzeja ili je riječ o nečem drugome?
O čemu, teško je sada reći, jer su Bozanićeve riječi i geste iz Jasenovca doista bile nedvosmislene i jasne, pa je za vjerovati da je nedolazak na Cvijet doista protokolarni propust. Koji nije krucijalan, ali će, eto, ostati zabilježen. I možda nekome biti povod da i dalje otvara i čeprka po nikad zacijeljenoj rani u odnosima između Katoličke crkve i Jasenovca.
JASENOVAC Prigodom hodočašća svećenika Zagrebačke županije, kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, obišao je Staru Gradišku i Jasenovac. Mjesta velikih stradanja koja su, u prošlosti, ali i danas, s jednakom snagom izazivala prijepore među političkim neistomišljenicima i znanstvenicima, a brojem žrtava nerijetko se manipuliralo u dnevno-političke svrhe.
Prema službenim podacima, Jasenovac, koji prvi put u povijesti Crkve u Hrvata pohodi jedan kardinal, bio je mjesto stradanja više od 70.000 ljudi.
Danas, ne zaboravljajući niti jednu žrtvu nepravde na ovome mjestu, posebnu pozornost usmjerujemo prema svećenicima, jer u njihovoj se žrtvi odražavaju i sve ostale. Znamo da su ovdje mnogi vjernici laici trpjeli zbog vjere, ali znamo i to da je vlastodršcima bilo osobito važno udariti pastire, istakno je kardinal Bozanić u nagovoru kod prostora zatvora u Staroj Gradiški.
Nagovor kod prostora zatvora u Staroj Gradiški
Nakon što je oko 400 svećenika hodočasnika obišlo bivši zatvor, kardinal je podsjetio kako je izvanjski okvir ostao u takvom stanju da nije teško ni pomisliti na težinu vremena u kojemu su njihova subraća svećenici tu svjedočila vjeru i vjernost od kojih i danas Crkva živi.
Crkva, koja je bila u sklopu zatvora u Staroj Gradiški, srušena je 1948.. U njenom rušenju su kao zatvorenici prisiljeni bili sudjelovati i svećenici. Bozanić je istaknuo važnost nove spomen-crkve, koja se gradi u čast stradalim svećenicima i drugim žrtvama Stare Gradiške.
Nakon posjeta Staroj Gradiški hodočašće je nastavljeno u župnoj crkvi u Jasenovcu, a nakon toga ide u svoj prvi pohod Spomen-području Jasenovcu.
Nalazimo se na mjestu koje nije obilježeno samo jednom stranicom povijesti u kojoj se očitovalo zlo, zločin i ponajprije grijeh, nego je bezbožnost s ovoga mjesta željela širiti zlo do neslućenih razmjera, produžujući ruku laži sve do naših dana. Istaknuo je to u propovijedi prigodom molitve Trećega časa u župnoj crkvi u Jasenovcu kardinal Bozanić.
Homilija prigodom molitve Trećeg časa
Prema njegovim riječima, u Jasenovcu čovjek, otvoren istini, osjeća duboku bol koju je prouzročilo nasilje, nepravda i nečovječnost. Kao Crkva se zdušno zalažemo da se svim istinoljubivim sredstvima što prije istraže svi aspekti događanja prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata. Premda je prošlo toliko vremena, a u njemu i mnoštvo mogućnosti, taj trud ne samo da ni danas nije uzaludan, nego je nužno potreban, rekao je.
Na kraju posjeta kardinal je izmolio molitvu odrješenja za žrtve logora pozivajući nazočne da mole za mir, pravdu, istinu i ljubav, a posebno za promicatelje istine o bivšemu koncentracijskom logoru Jasenovcu.
Hodočašće su nastavili u Petrinji, gdje se u crkvi sv. Lovre služili svetu misu i molili za žrtve Domovinskog rata.
Andrija Hebrang pozdravio je potez kardinala Bozanića jer smatra kako Crkva treba pokazati odnos prema nevinim žrtavma u Jasenovcu i staroj Gradiški. Smatra da je to korak naprijed prema liječenju rana iz prošlosti.
Drugi je korak da cijelo društvo osudi i komunističke zločine i da se državni vrh pokloni žrtvama Bleiburga. Mi to moramo riješiti ako hoćemo ići naprijed, rekao je Hebrang. Njegovu izjavu pogledajte u drugom videozapisu.
I predsjednik Stjepan Mesić pozdravio je posjet svećenika Jasenovcu, rekavši da je to trebao učiniti znatno prije. Te su žrtve ubijene samo zato što su različite, a to je trebala uzeti u obzir i Katolička i svaka druga crkva, istaknuo je. Mesić slovi kao žestoki kritičar crkvenog vrha u Hrvatskoj zbog izbjegavanja posjeta Jasenovcu.
Fotoreporteri i kamermani koji su već namjestili stative ispod golemog cvijeta ostali su u čudu kada se kolona s kardinalom okrenula i nakon razgledavanja makete i tumačenja ravnateljice muzeja Nataše Jovičić okrenula i počela vraćati prema muzeju i nije nastavila logičnim putem prema Cvijetu, kamo odlazi svatko tko posjeti Jasenovac. Ponovno, zašto? Formalni razlog koji smo mogli čuti je da više nije bilo dovoljno vremena, jer se kardinal predugo zadržao u muzeju, gdje ga je najviše zanimao projekt ažuriranja popisa žrtava.
«Ma, hajde, kad je mogao čekati 15 godina, mogao je još 15 minuta», komentirala je te tvrdnje jedna na jeziku britka agencijska kolegica. Jer, protokolom je bilo utvrđeno da će se nakon posjeta muzeju otići do Kamena cvijeta, zatim natrag do edukacijske dvorane, gdje će biti molitva i – posjet Jasenovcu je gotov. Mnogi od nas, koji godinama pratimo takva zbivanja, očekivali su da će kardinal, nakon fenomenalne propovijedi u crkvi i pažljiva promatranja muzejskih eksponata, otići do Cvijeta i nakratko se ondje pomoliti.
Naprosto, barem prekrižiti. Bio bi, naime, simbolički čin npr. na razini onoga ulaska Benedikta XVI. u istambulsku Plavu džamiju, kada je na par sekundi sklopio oči i ruke u jednostavnoj i neizgovorenoj molitvi. Pitati se zašto se kardinal Bozanić nije pomolio kod Bogdanovićeva Cvijeta za neke može biti minuciozno i zločesto, jer je sve dotad (a i poslije) bilo vrhunski odrađeno.
Međutim, nakon odlaska kolone svećenika iz Jasenovca prema Petrinji mnogi su ostali upravo s tim upitnicima u očima. Je li moguće da se radi o nepotrebnoj nepažnji u protokolu? Stvarnoj želji da se nadoknadi izgubljeno vrijeme u kašnjenju u polasku iz Zagreba od 45 minuta i polusatno dužem razgledavanju muzeja ili je riječ o nečem drugome?
O čemu, teško je sada reći, jer su Bozanićeve riječi i geste iz Jasenovca doista bile nedvosmislene i jasne, pa je za vjerovati da je nedolazak na Cvijet doista protokolarni propust. Koji nije krucijalan, ali će, eto, ostati zabilježen. I možda nekome biti povod da i dalje otvara i čeprka po nikad zacijeljenoj rani u odnosima između Katoličke crkve i Jasenovca.