ZADAR – U četvrtak, 8. listopada Zadrani slave svog zaštitnika sv. Šimu. Sv. Šime je biblijski lik, pretpostavlja se da je bio svećenik no svakako je bio vrlo pobožan. Starac Šimun je došao u hram, primio Isusa u svoje ruke i u njemu je prepoznao mesiju, otkupitelja, tako o sv. Šimunu priča crkveni povjesničar mons. Eduard Peričić.
Škrinju Sv. Šimuna dala je izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, žena Ludovika I. Anžuvinskog. Povod izrade je kraljičina pobožnost i štovanje Sveca, no važno je i to što je kralj Ludovik I. vodio borbu s Mlecima upravo radi Zadra. 18. veljače 1358. godine u Zadru, u sakristiji crkve sv. Frane, potpisan je s Mlecima glasoviti Zadarski mir. Zadar je dobio svoju dugo željenu slobodu, a Ludovik I. želeći Zadrane što tješnje povezati uz svoju vlast, omogućio je izvršenje kraljičinog zavjeta – izradu škrinje Sv. Šimuna za koju je iskorišteno čak 250 kilograma srebra. Na škrinji su prikazana motivi iz života Sv. Šimuna ali i ulazak Ludovika I u Zadar, izrada škrinje trajala je čak nekoliko godina a angažiran je bio zlatar Franjo iz Milana te još dva zadarska plemića. Dragocjena škrinja je oslikana reljefnim prizorima tehnikom iskucavanja te privlači pozornost svakog posjetitelja.
– Da se Sv. Šime slavi u drugoj državi postao bi veliko nacionalno svetište a kod nas gotovo da ni sve župe ne znaju dovoljno o ovom svecu, upozorava mons. Eduard Peričić.
Osim 8. listopada još je jedan dan vezan za sv. Šimu a to je 12. svibnja kada je raka sv. Šime prenesena u današnju crkvu jer prvo je bila prenesena u crkvu Velike Gospe uz današnju tržnicu. Mlečani su tu crkvu srušili te prenijeli tijelo u kapelu sv. Roka a odatle u crkvu sv. Stjepana, današnju crkvu sv. Šime.
– Mnogo je čudesa, zagovora koje Zadrani zahvaljuju upravo svome svecu kao zaštitniku, kaže mons. Eduard Peričić i dodaje kako su Zadrani bili vrlo pobožni te su uvijek vrlo svečano slavili svoje zaštitnike.
Na pitanje kako bi se Zadrani trebali odnositi prema svojim zaštitnicima, barem na dane kada se slave ako već ne u svakodnevnom životu mons. Eduard Peričić odgovara:
– Zadrani bi trebali znati nešto o svojim svecima zaštitnicima. Zadar je u povijesti bio itekako značajan grad, hrvatski kraljevi su bili itekako ponosni na Zadar, obdarivali su ga. Trebali bi svome Zadru dati jedan lijepi pečat kulturnog, kršćanskog i čovjekoljubivog grada.