ZADAR – Početkom siječnja 1992. godine nasumce je pohvatana skupina od 19 zadarskih Srba i odvedena na bojište u zaleđu grada s namjerom da se neprijateljskoj strani pošalje poruka: svaka iduća granata, jedna glava, piše Slobodna Dalmacija.
Brzom intervencijom skupine vojnih zapovjednika i ljudi iz vrha zadarskog HDZ-a, suluda je operacija zaustavljena na vrijeme, a 19 spašenih ljudi je pušteno kućama. Nitko od aktera ovog događaja nije mogao ni sanjati da će 17 godina poslije u Gradskom vijeću Zadra sjediti sin jednog od uhvaćenih Srba. I to sa statusom branitelja i članskom iskaznicom HDZ-a na kojoj i danas stoji adresa “Zadarskih ilegalaca”.
Primjenom Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Milan Drača je postao gradski vijećnik kao “prvi Srbin zadarskog HDZ-a”. Star je 34 godine, na postdiplomskom je studiju organizacije i menadžmenta osječkog Ekonomskog fakulteta, radi kao zaštitar “Adriatic securityja” za 2400 kuna mjesečne plaće i jedini je gradski vijećnik po čijoj je baki, Rini Aras, nazvana jedna od zadarskih ulica.
– Tada mi je to bilo najprirodnije opredjeljenje. Na neki je način to bilo moje osobno “ne” Slobodanu Miloševiću i intimni otpor onome što se događalo s druge strane. Netko je napao moj grad i bilo mi je svejedno tko je to. Sigurno je utjecaja imala i činjenica da mi je ujak, Davor Aras, bio u vrhu zadarskog HDZ-a – objašnjava Drača svoj ulazak u HDZ, dodajući da za njega to nikada nije predstavljalo odricanje od vlastita podrijetla.
Prije nego se pojavio na listi HDZ-a, Drača je razgovarao sa Željkom Šošom i današnjim gradonačelnikom Zvonimirom Vrančićem, a utjecaja na njegov izbor imali su i njegovi kontakti s Josom Nekićem, nekadašnjim prvim čovjekom zadarskog SZUP-a i današnjim pročelnikom za odgoj i obrazovanje. Ulaskom u gradski parlament, Drača je za mnoge zadarske Srbe postao osvjedočeni izdajnik, a za mnoge HDZ-ovce postao je sumnjiva nužnost.
– Nitko mi u lice nije rekao da sam izdajnik, ali među Srbima sigurno ima i takvih. Kao što ima i Hrvata koji se ne mogu pomiriti s time da sjedim u Gradskom vijeću i da je to dobro za hrvatski Zadar.
Reakcije su različite, ali za one koji me poznaju ovo nije iznenađenje – kaže Drača, smatrajući da je nakon svega šest mjeseci prerano odgovoriti na pitanje što on kao gradski vijećnik uopće može učiniti za zadarske Srbe, jer još “upoznaje sustav”.
Sustav o kojemu Drača govori, u Zadru je različito reagirao na primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina: Grad Zadar je bez krzmanja izmijenio Statut i u Gradsko vijeće uvrstio jednog vijećnika, a u Županiji se još čeka precizno tumačenje zakona za ulazak četiri srpska vijećnika u Skupštinu.
– Ja sam član Gradskog vijeća i Zadranin, a mandat sam stekao na listi desne koalicije. To uvjetuje moju odgovornost prema biračima konzervativnih stranaka HDZ-ove koalicije, ali činjenicom da tu ne bih bio da nisam Srbin, postoji i moralna obveza prema srpskoj zajednici – kaže Drača.