ZAGREB – Glas koncila nastavio je svoju polemiku i obračun s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem, koja je zabavljala javnost prošlih mjeseci.
U najnovijem broju toga tjednika glavni urednik vlč. Ivan Miklenić piše o Izjavi Komisije Iustitia et pax o negacionizmu, koja je predstavljena prošli tjedan, ali ne propušta se obračunati s aktualnim predsjednikom države.
«Zahvaljujući inicijativi Njemačkoga veleposlanstva, u Zagrebu je otkriven spomenik padu Berlinskoga zida a prigodnim riječima na tom skupu progovorio je Predsjednik Republike Hrvatske te je uz ostalo istaknuo važnost rušenja toga »simbola hladnog rata« za Njemačku, osobito Istočnu Njemačku, zatim promjene za Istočnu Europu uključujući raspad Sovjetskog Saveza. Predsjednik je priznao da je »pad Berlinskoga zida imao utjecaja i na jačanje pluralizma u Hrvatskoj«, ali je odlučno stao u obranu jugoslavenskoga modela komunizma rekavši», piše Miklenić, citirajući Mesićeve riječi da «za nas, s izuzetkom ipak ograničenoga broja političkih zatvorenika (…) granice su već odavno bile otvorene, slobodno smo putovali, a mada smo živjeli u jednopartijskom, po svojoj prirodi autoritarnom režimu, uživali smo na mnogim područjima slobode o kojima se na istoku Europe moglo samo sanjati«. Time je, piše Miklenić, Mesić prešutio «sva komunistička krvoprolića, zločine, gaženja ljudskih prava i uskraćivanja slobode».
«Tako je izvrsna prilika da Predsjednik vjerodostojno progovori o važnosti oslobođenja hrvatske nacije od svih natruha komunističkog totalitarizma još jednom otišla unepovrat. Zar je onda čudno što je Hrvatska televizija, dakle javna televizija, baš neposredno uz spomen na pad Berlinskoga zida počela reprizirati seriju partizanskih filmova počevši sa »Sutjeskom«!? Očito je nekome veoma stalo da mladi naraštaji bolje poznaju tzv. »partizanske epopeje« negoli junaštva hrvatskih branitelja o kojima se uglavnom ili ne snimaju filmovi ili snimaju takvi filmovi u kojima su hrvatski branitelji ili ljudske karikature ili zločinci», piše glavni urednik Glasa Koncila.
«U hrvatskom društvu umjesto da se obznani i svima posvijesti izopačenost svakoga totalitarizma, a osobito još veoma snažnog i na različite načine umreženoga komunizma – što je i normalno s obzirom na to da se još uvijek nije dogodila stvarna ni planetarna ni hrvatska osuda komunističkoga totalitarizma sa svim zlima koja su mu svojstvena – sustavno se niječe zlo komunističkoga poretka, a one koji na njega upozoravaju proglašava se ekstremistima», zaključuje Miklenić.
