Anarhistički pokret studenata izravno se suprotstavlja hijerarhijskim strukturama te autoritetima koji se formiraju u skladu s time, na svim razinama, od obitelji do države. U radikalnom moralnom relativizmu nastaje value free society – društvo bez vrednota i bez morala. To su društva koja je zahvatila “diktatura relativizma”(papa Benedikt), a studentski prosvjedi su dio strategije anarhističkog pokreta !
Hrvatski studenti su još u srpnju najavili prosvjede za studeni, neovisno o tome hoće li resorno ministarstvo donijeti zakonski akt kojim bi se reguliralo besplatno školovanje. Njemački studenti su u lipnju, a sad ponovno u studenom ove godine radikalizirali prosvjede s natpisima “Novac za obrazovanje umjesto za banke”. Odabrali su prosvjede povodom obilježavanja deset godina od potpisivanja tzv. Bolonjske povelje.
U Potsdamu, Heidelbergu, Munchenu, Berlinu i drugim većim gradovima u Njemačkoj, studenti su pored zahtjeva za besplatnim studiranjem, tražili ukidanje ispitnih rokova, a po prvi puta su zaprijetili i preuzimanjem banaka. Karakteristični natpisi s plenuma su: „Sami ćemo odlučiti kako ćemo se školovati i kako živjeti “, „Tražimo novu „vrstu” profesora na sveučilištima”, „Vrijeme je da vaša pravila prekršimo i da sada vi živite po našima pravilima», «Naše društvo će izgledati onako kako mi želimo»… Time su radikalizirali svoje zahtjeve i pokret sa širim aspektima borbe protiv institucija sustava, pokazujući sve elemente revolucionarno anarhističkih zahtjeva. Grčka interventna se 5.og prosinca 2oo9. godine ponovno sukobila anarhistima i studentima u Ateni i Solunu, a prigodom obilježavala sjećanje na Alexisa Grigoropoulosa kojeg je policija ubila prošle godine.
Još su 1966. god. u Francuskoj studenti su s radnicima započeli okupiranjem tvornica i sveučilišnih zgrada. Kaotična situacija „obnovljena” je 1968. godine, potom 2005. godine (s do tada neviđenim sukobima u svim većim gradovima Francuske). Poslije se (s većim ili manjim intenzitetom) širila tijekom 2008. godine na veći broj država EU. Indikativno je da su studentski prosvjedi iz 1968. godine bili najizraženiji upravo kada je (i) osnovana Internacionalna anarhistička federacija (IFA). Studentski prosvjedi su subverzivni jer podrivaju temelje akademske zajednice (okupacijom fakulteta). Početkom svibnja 2007. godine u Brazilu je stotinjak studenta provalilo u zgradu sveučilišta. Nakon što ih je zamjenik rektorice odbio primiti, nasilno su ušli u zgradu i blokirali rektorski ured. Kampirali u rektoratu punih mjesec dana. U Grčkoj je bila okupacija škola, fakulteta, sindikalnih središnjica, pa čak i gradskih vijećnica. Prema posljednjim izvješćima u sukobima studenata i policije 5. prosinca 2009. godine rektor sveučilišta u Ateni završio je u bolnici nakon što su u prostorije sveučilišta upali prosvjedinici. Organizatori prosvjeda su anarhisti, studenti, sindikati i ljevičarske skupine. Fakulteti pod blokadom diljem Europe nalikuju na anarhističke komune.
Neposredna demokracija odlučivanja na studentskim plenumima je drugo ime za diktaturu manjine nad većinom.
Hrvoje Jurić i Jelena Kranjec u svom članku “Anarhija u školi”, objavljenom u časopisu “Ispod pločnika”, iznose glavnu tezu anarhista: Anarhistički pokret studenata izravno se suprotstavlja hijerarhijskim strukturama te autoritetima koji se formiraju u skladu s time, na svim razinama, od obitelji do države. Ovime se eksplicira teza o kritičarima svega postojećega. Prema toj analogiji ni znanje nije autoritet, a ni u odgoju nema autoriteta. To vodi u radikalni moralni relativizam. Svaka hijerarhija „po sebi” je izrabljivačka. Studentski početni (tek prividno) nepolitički angažman bio je politički motiviran, iako je bio (ispočetka) okrenut tek besplatnom školovanju. Eskalirali su u Italiji, Austriji, Španjolskoj, Francuskoj, Bugarskoj, Brazilu, Latviji, Rusiji, Srbiji, Danskoj… Nije slučajno da se u Danskoj l991. god započelo projektom «Piloti kaosa» (kaos Ploterne). U Zadru je neposredno prije studentskih prosvjeda napisan grafit kopiran od anarhiste u Rusiji iz 1917. godine:”Tamo gdje umire autoritet, rađa se sloboda!” Studenti u Splitu u svibnju su imali natpis sličnog sadržaja: “Država i kapitalizam – krivi za nasilje”.
Studenti su posljednjim prosvjedima skinuli sa sebe stigmu šuteće generacije, ali su zaboravili na krucijalne probleme medijskih manipulacija, dostojanstva osobe, kršenja ljudskih i rodnih prava, drogiranja na račun države i monopola farmaceutske industrije, nasilja nad mladima, (a ne samo nasilja među mladima), kvalitete življenja, uzroka izigrane generacije…. Šutjeli su kada su se događala nasilja nad njima i među pojedinim skupinama, kada su ta premlaćivanja bila sa smrtnim posljedicama, kada se «gazilo» ljudsko dostojanstvo. Glavne probleme studenata i mladih ne vidim u (besplatnom) obrazovanju, nego u društvu koje potiče socijalno izolirane pojedince, društvu u kojemu je nestalo suosjećanja, društvu u kojemu sve ima cijenu – a ništa vrijednost, gdje stvari dobivaju ljudski smisao, a ljudi se tretiraju kao roba.
Studenti su protiv komercijalizacije obrazovanja a u svojim prosvjedima nisu protiv komercijalizacije društva!? Ipak, kada studenti budu tražili dokidanje Bologne- bit ću radikalniji od studenata! Zašto? O tome drugom zgodom. U potpunosti podržavam mišljenje kolege Ranka Matasovića da bi studenti bili puno vjerodostojniji kada bi umjesto besplatnog školovanja tražili bolju kvalitetu studija (Jutarnji list, 25. studenog). Kao i kolega Matasović, otvoreno se izjašnjavam sljedbenikom liberalnog pogleda na ekonomiju i obrazovanje, jer je egalitarizam (čitaj uravnilovka) u školstvu i gospodarstvu „pomeo” sve ranije društvene sustave. Da rezimiram: Programeri kaosa žele sve relativizirati: autoritete, institucije, poštenje…
Odbacuju norme, ideale, odgojne vrednote…U radikalnom moralnom relativizmu nastaje value free society – društvo bez vrednota i bez morala. To su društva koja je zahvatila “diktatura relativizma” (papa Benedikt), a studentski prosvjedi su dio strategije anarhističkog pokreta. S prvima radikaliziranjem prosvjeda ispred zgrade Ministarstva znanosti u Zagrebu prešli u drugu fazu revolucionarnih zahtjeva. Ostalo je kopija već viđenog u Njemačkoj, Austriji, Italiji i ne daj Bože u Francuskoj i Grčkoj. Sadašnje deblokiranje Filozofskog fakulteta, izglasano 4. prosinca 2009. je samo priprema za druge metode i ciljeve. Besplatno školstvo im se svugdje pokazao kao „pucanj u prazno”.